Ezekiel, 34

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

1. Et factum est verbum Do mini ad me dicens:

2. "Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

2. “Fili ho minis, propheta de pastoribus Israel, propheta et dices pastoribus: Haec dicit Dominus Deus: Vae pastoribus Israel, qui pascebant semetipsos! Nonne greges pascuntur a pastoribus?

3. Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete.

3. Lac comedebatis et lana operiebamini et, quod crassum erat, occidebatis, gregem autem non pascebatis;

4. Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.

4. quod infirmum fuit, non consolidastis et, quod aegrotum, non sanastis; quod fractum est, non alligastis et, quod eiectum est, non reduxistis et, quod perierat, non quaesistis et super forte imperabatis cum violentia.

5. I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.

5. Et dispersae sunt oves meae, eo quod non esset pastor; et factae sunt in devorationem omnium bestiarum agri et dispersae sunt.

6. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.'

6. Erraverunt greges mei in cunctis montibus et in universo colle excelso, et super omnem faciem terrae dispersi sunt greges mei; et non erat qui requireret, non erat qui requireret.

7. Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

7. Propterea, pastores, audite verbum Domini:

8. 'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

8. Vivo ego, dicit Dominus Deus, pro eo quod factus est grex meus in rapinam et oves meae in devorationem omnium bestiarum agri, eo quod non esset pastor, neque enim quaesierunt pastores mei gregem meum, sed pascebant pastores semetipsos et gregem meum non pascebant,

9. zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

9. propterea, pastores, audite verbum Domini.

10. Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.'

10. Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ipse super pastores requiram gregem meum de manu eorum et cessare eos faciam, ut ultra non pascant gregem nec pascant amplius pastores semetipsos; et liberabo gregem meum de ore eorum, et non erit ultra eis in escam.

11. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti!

11. Quia haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ipse requiram oves meas et visitabo eas.

12. Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.

12. Sicut visitat pastor gregem suum in die, quando fuerit in medio ovium suarum dissipatarum, sic visitabo oves meas et liberabo eas de omnibus locis, in quibus dispersae fuerant in die nubis et caliginis.

13. Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.

13. Et educam eas de populis et congregabo eas de terris et inducam eas in terram suam et pascam eas in montibus Israel, in rivis et in cunctis sedibus terrae.

14. Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim.

14. In pascuis uberrimis pascam eas, et in montibus excelsis Israel erunt pascua earum; ibi requiescent in herbis virentibus et in pascuis pinguibus pascentur super montes Israel.

15. Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda.

15. Ego pascam oves meas et ego eas accubare faciam, dicit Dominus Deus.

16. Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.'

16. Quod perierat, requiram et, quod eiectum erat, reducam et, quod confractum fuerat, alligabo et, quod infirmum erat, consolidabo et, quod pingue et forte, custodiam et pascam illas in iudicio.

17. A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca!

17. Vos autem, grex meus, haec dicit Dominus Deus: Ecce ego iudico inter pecus et pecus, inter arietes et hircos.

18. Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

18. Nonne satis vobis erat pascuam bonam depasci? Insuper et reliquias pascuarum vestrarum conculcastis pedibus vestris et, cum purissimam aquam biberetis, reliquam pedibus vestris turbabatis;

19. A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.'

19. et oves meae his, quae conculcata pedibus vestris fuerant, pascebantur et, quae pedes vestri turbaverant, haec bibebant.

20. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave!

20. Propterea haec dicit Dominus Deus ad eos: Ecce ego ipse iudico inter pecus pingue et macilentum;

21. Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste.

21. pro eo quod lateribus et umeris impingebatis et cornibus vestris ventilabatis omnia infirma pecora, donec dispergerentur foras,

22. Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce.

22. salvabo gregem meum, et non erit ultra in rapinam, et iudicabo inter pecus et pecus.

23. Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir,

23. Et suscitabo super eas pastorem unum, qui pascat eas, servum meum David; ipse pascet eas et ipse erit eis in pastorem.

24. a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh!

24. Ego autem Dominus ero eis in Deum, et servus meus David princeps in medio eorum. Ego Dominus locutus sum.

25. I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama.

25. Et faciam cum eis pactum pacis et cessare faciam bestias pessimas de terra, et habitabunt in deserto securi et dormient in saltibus;

26. Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova.

26. et ponam eos et, quae sunt in circuitu collis mei, benedictionem et deducam imbrem in tempore suo: pluviae benedictionis erunt.

27. I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše.

27. Et dabit lignum agri fructum suum, et terra dabit germen suum, et erunt in terra sua absque timore et scient quia ego Dominus, cum contrivero vectes iugi eorum et eruero eos de manu imperantium sibi.

28. I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti.

28. Et non erunt ultra in rapinam gentibus, neque bestiae terrae devorabunt eos, sed habitabunt confidenter absque ullo terrore.

29. I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa.

29. Et suscitabo eis germen nominatum, et non erunt ultra imminuti fame in terra neque portabunt ultra opprobrium gentium;

30. I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda.

30. et scient quia ego Dominus Deus eorum cum eis, et ipsi populus meus domus Israel, ait Dominus Deus.

31. Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."

31. Vos autem grex meus, grex pascuae meae vos, et ego Dominus Deus vester”, dicit Dominus Deus.