Ezekiel, 36

1. Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu:

1. Tu autem, fili hominis, pro pheta super montes Israel et dices: Montes Israel, audite verbum Domini. 2 Haec dicit Dominus Deus: Eo quod dixerit inimicus de vobis: “Euge, altitudines sempiternae in hereditatem datae sunt nobis”; 3 propterea vaticinare et dic: Haec dicit Dominus Deus: Pro eo quod desolati estis, et inhiaverunt vobis per circuitum, ut fieretis in hereditatem reliquis gentibus, et ascendistis super labium linguae et opprobrium populi;

2. Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjeène postat æe naš posjed!'

2.

3. I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj.

3.

4. Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo -

4. propterea, montes Israel, audite verbum Domini Dei: Haec dicit Dominus Deus montibus et collibus, torrentibus vallibusque et desertis dissipatis et urbibus derelictis, quae depopulatae sunt et subsannatae a reliquis gentibus per circuitum;

5. ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošæu u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaèka.'

5. propterea haec dicit Dominus Deus: In igne zeli mei locutus sum de reliquis gentibus et de Idumaea universa, quae dederunt terram meam sibi in hereditatem cum gaudio et toto corde et ex animo maligno, ut pascua eius depraedarentur.

6. Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.'

6. Idcirco vaticinare super humum Israel et dices montibus et collibus, torrentibus et vallibus: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego in zelo meo et in furore meo locutus sum, eo quod confusionem gentium sustinueritis;

7. Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu!

7. idcirco haec dicit Dominus Deus: Ego levavi manum meam: gentes, quae in circuitu vestro sunt, ipsae confusionem suam portabunt;

8. A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe skoro doæi.

8. vos autem, montes Israel, ramos vestros germinabitis et fructum vestrum afferetis populo meo Israel, prope est enim ut veniat.

9. Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati!

9. Quia ecce ego ad vos et convertar ad vos, et arabimini et accipietis sementem;

10. Razmnožit æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuèiti, razvaline vaše opet podiæi!

10. et multiplicabo in vobis homines, omnem domum Israel, et habitabuntur civitates, et ruinosa instaurabuntur.

11. Razmnožit æu po vama ljude i stoku, oni æe se namnožiti i naploditi - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat æete da sam ja Jahve!

11. Et replebo vos hominibus et iumentis, et multiplicabuntur et crescent; et habitari vos faciam, sicut a principio bonisque donabo maioribus quam habuistis ab initio, et scietis quia ego Dominus.

12. Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'"

12. Et adducam super vos homines, populum meum Israel, et hereditate possidebunt te, et eris eis in hereditatem et non addes ultra ut eos facias absque liberis.

13. Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' -

13. Haec dicit Dominus Deus: Pro eo quod dicunt de vobis: “Devoratrix hominum es et faciens gentem tuam absque liberis”;

14. ti više neæeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rijeè je Jahve Gospoda.

14. propterea homines non comedes amplius et gentem tuam non facies ultra absque liberis, ait Dominus Deus.

15. Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: neæeš više narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve Gospoda.

15. Nec auditam faciam in te amplius ignominiam gentium, et opprobrium populorum nequaquam portabis ultra et gentem tuam non facies amplius absque liberis”, ait Dominus Deus.

16. Doðe mi rijeè Jahvina:

16. Et factum est verbum Domini ad me dicens:

17. "Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste.

17. “Fili hominis, domus Israel habitaverunt in humo sua et polluerunt eam in viis suis et in operibus suis; iuxta immunditiam menstruatae facta est via eorum coram me.

18. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše.

18. Et effudi indignationem meam super eos pro sanguine, quem fuderunt super terram, et in idolis suis polluerunt eam.

19. Rasprših ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim.

19. Et dispersi eos in gentes, et ventilati sunt in terras; iuxta vias eorum et iuxta opera eorum iudicavi eos.

20. Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!'

20. Et ingressi sunt ad gentes, ad quas introierunt, et polluerunt nomen sanctum meum, cum diceretur de eis: “Populus Domini iste est, et de terra eius egressi sunt”.

21. I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obešèasti u narodima meðu koje doðe.

21. Et peperci nomini meo sancto, quod polluerat domus Israel in gentibus, ad quas ingressi sunt.

22. Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što èinim, ne èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste.

22. Idcirco dices domui Israel: Haec dicit Domihus Deus: Non propter vos ego faciam, domus Israel, sed propter nomen sanctum meum, quod polluistis in gentibus, ad quas intrastis;

23. Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.

23. et sanctificabo nomen meum magnum, quod pollutum est inter gentes, quod polluistis in medio earum, ut sciant gentes quia ego Dominus, ait Dominus Deus, cum sanctificatus fuero in vobis coram eis.

24. Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju.

24. Tollam quippe vos de gentibus et congregabo vos de universis terris et adducam vos in terram vestram;

25. Poškropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih vaših neèistoæa i od svih kumira vaših.

25. et effundam super vos aquam mundam, et mundabimini ab omnibus inquinamentis vestris, et ab universis idolis vestris mundabo vos.

26. Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela vašega srce kameno i dat æu vam srce od mesa.

26. Et dabo vobis cor novum et spiritum novum ponam in medio vestri et auferam cor lapideum de carne vestra et dabo vobis cor carneum;

27. Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe.

27. et spiritum meum ponam in medio vestri et faciam, ut in praeceptis meis ambuletis et iudicia mea custodiatis et operemini.

28. I nastanit æete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit æete moj narod, a ja æu biti vaš Bog.

28. Et habitabitis in terra, quam dedi patribus vestris, et eritis mihi in populum, et ego ero vobis in Deum.

29. Izbavit æu vas od svih vaših neèistoæa i dozvat æu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neæu izvræi gladi.

29. Et salvabo vos ex universis inquinamentis vestris et vocabo frumentum et multiplicabo illud et non imponam vobis famem.

30. Umnožit æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu meðu narodima.

30. Et multiplicabo fructum ligni et genimina agri, ut non portetis ultra opprobrium famis in gentibus.

31. I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

31. Et recordabimini viarum vestrarum pessimarum operumque non bonorum, et displicebunt vobis iniquitates vestrae et scelera vestra.

32. A što èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

32. Non propter vos ego faciam, ait Dominus Deus, notum sit vobis; confundimini et erubescite super viis vestris, domus Israel.

33. Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja vaših, napuèit æu opet vaše gradove i sagraditi razvaline;

33. Haec dicit Dominus Deus: In die, qua mundavero vos ex omnibus iniquitatibus vestris et inhabitari fecero urbes et instauravero ruinosa,

34. opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe opet obraðena.

34. et terra deserta fuerit exculta, quae quondam erat desolata in oculis omnis viatoris,

35. Tada æe se reæi: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrðeni i napuèeni!'

35. dicent: “Terra illa inculta facta est ut hortus Eden, et civitates desertae et destitutae atque destructae munitae inhabitantur”.

36. I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'

36. Et scient gentes, quaecumque derelictae fuerint in circuitu vestro, quia ego Dominus aedificavi dissipata plantavique inculta; ego Dominus locutus sum et facio.

37. Ovako govori Jahve Gospod: Još æe ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada.

37. Haec dicit Dominus Deus: Adhuc in hoc exorabor a domo Israel, ut faciam eis: multiplicabo eos sicut gregem hominum,

38. Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja Jahve."

38. ut gregem sanctum, ut gregem Ierusalem in sollemnitatibus eius; sic erunt civitates desertae plenae gregibus hominum, et scient quia ego Dominus”.