Ezekiel, 3

1. I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"

1. Et dixit ad me: “Fili hominis, quodcumque inveneris, comede; comede volumen istud et vadens loquere ad filios Israel”.

2. Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak

2. Et aperui os meum, et cibavit me volumine illo

3. i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.

3. et dixit ad me: “Fili hominis, venter tuus comedet, et viscera tua complebuntur volumine isto, quod ego do tibi”. Et comedi illud, et factum est in ore meo sicut mel dulce.

4. Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.

4. Et dixit ad me: “Fili hominis, vade ad domum Israel et loqueris verba mea ad eos.

5. Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te šaljem domu Izraelovu.

5. Non enim ad populum profundi sermonis et ignotae linguae tu mitteris, ad domum Israel;

6. Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali.

6. neque ad populos multos profundi sermonis et ignotae linguae, quorum non possis audire sermones; et si ad illos mittereris, ipsi audirent te.

7. A dom te Izraelov neæe poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.

7. Domus autem Israel nolunt audire te, quia nolunt audire me; omnis quippe domus Israel dura fronte est et obstinato corde.

8. Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao što je njihova.

8. Ecce dedi faciem tuam valentiorem faciebus eorum et frontem tuam duriorem frontibus eorum;

9. I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnièki!"

9. ut adamantem et duriorem silice dedi faciem tuam: ne timeas eos neque metuas a facie eorum, quia domus exasperans est”.

10. Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi što æu ti reæi uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima.

10. Et dixit ad me: “Fili hominis, omnes sermones meos, quos loquor ad te, assume in corde tuo et auribus tuis audi.

11. I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"

11. Et vade, ingredere ad transmigrationem, ad filios populi tui, et loqueris ad eos et dices eis: Haec dicit Dominus Deus; sive audiant, sive contemnant”.

12. Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.

12. Et assumpsit me spiritus, et audivi post me vocem commotionis magnae, cum elevaretur gloria Domini de loco suo;

13. Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu toèkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.

13. et vocem alarum animalium percutientium alteram ad alteram et vocem rotarum sequentium animalia et vocem commotionis magnae.

14. Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina èvrsto pritisla.

14. Spiritus quoque levavit me et assumpsit me; et abii amarus in indignatione spiritus mei: manus enim Domini erat super me gravis.

15. Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen.

15. Et veni ad transmigrationem, ad Telabib, ad eos, qui habitabant iuxta flumen Chobar; et sedi, ubi illi sedebant, et mansi ibi septem diebus obstupefactus in medio eorum.

16. Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina:

16. Cum autem pertransissent septem dies, factum est verbum Domini ad me dicens:

17. "Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æeš rijeèi iz mojih usta slušati i opominjat æeš ih u moje ime.

17. “Fili hominis, speculatorem dedi te domui Israel; et audies de ore meo verbum et commonebis eos ex me.

18. Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu.

18. Si, dicente me ad impium: Morte morieris, non commonueris eum neque locutus fueris ei, ut avertatur a via sua impia et vivat, ipse impius in iniquitate sua morietur, sanguinem autem eius de manu tua requiram.

19. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život.

19. Si autem tu commonueris impium, et ille non fuerit conversus ab impietate sua et a via sua impia, ipse quidem in iniquitate sua morietur, tu autem animam tuam liberasti.

20. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu.

20. Sed et si conversus iustus a iustitia sua, fecerit iniquitatem, ponam offendiculum coram eo; ipse morietur, quia non commonuisti eum: in peccato suo morietur, et non erunt in memoria iustitiae eius, quas fecit; sanguinem vero eius de manu tua requiram.

21. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æeš spasiti život svoj."

21. Si autem tu commonueris iustum, ut non peccet iustus, et ille non peccaverit, vivens vivet, quia commonuisti eum et tu animam tuam liberasti”.

22. Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u dolinu da ondje s tobom govorim!"

22. Et facta est super me manus Domini, et dixit ad me: “Surgens egredere in campum, et ibi loquar tecum”.

23. Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice.

23. Et surgens egressus sum in campum, et ecce ibi gloria Domini stabat quasi gloria, quam vidi iuxta fluvium Chobar, et cecidi in faciem meam.

24. Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u domu svojemu!

24. Et ingressus est in me spiritus et statuit me super pedes meos et locutus est mihi et dixit ad me: “Ingredere et includere in medio domus tuae.

25. Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti užad i svezati te i više neæeš izlaziti.

25. Et tu, fili hominis, ecce data sunt super te vincula, et ligabunt te in eis, et non egredieris in medio eorum;

26. I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æeš onijemjeti i neæeš ih više karati, jer su rod odmetnièki.

26. et linguam tuam adhaerere faciam palato tuo, et eris mutus nec quasi vir obiurgans, quia domus exasperans est.

27. A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æeš im reæi: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoæe slušati, neka sluša, a tko neæe, neka ne sluša, jer su rod odmetnièki.

27. Cum autem locutus fuero tibi, aperiam os tuum, et dices ad eos: Haec dicit Dominus Deus. Qui audit, audiat; et, qui contemnit, contemnat, quia domus exasperans est”.