Mudre izreke, 9

1. Mudrost je sazidala sebi kuæu, i otesala sedam stupova.

1. Sapientia aedificavit sibi domum, excidit columnas septem;

2. Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.

2. immolavit victimas suas, miscuit vinum et proposuit mensam suam.

3. Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:

3. Misit ancillas suas, ut vocarent ad arcem et ad excelsa civitatis:

4. "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori:

4. “Si quis est parvulus, veniat ad me”. Et vecordi locuta est:

5. "Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.

5. “Venite, comedite panem meum et bibite vinum, quod miscui vobis;

6. Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."

6. relinquite infantiam et vivite et ambulate per vias prudentiae”.

7. Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.

7. Qui erudit derisorem, ipse iniuriam sibi facit; et, qui arguit impium, sibi maculam generat.

8. Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.

8. Noli arguere derisorem, ne oderit te; argue sapientem, et diliget te.

9. Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje.

9. Da sapienti, et sapientior fiet; doce iustum, et addet doctrinam.

10. Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.

10. Principium sapientiae timor Domini, et scientia Sancti est prudentia.

11. "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.

11. Per me enim multiplicabuntur dies tui, et addentur tibi anni vitae.

12. Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevaè, sam æeš snositi."

12. Si sapiens fueris, tibimetipsi eris; si autem illusor, solus portabis malum.

13. Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.

13. Mulier stulta est clamosa, fatua et nihil sciens;

14. I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama,

14. sedit in foribus domus suae super sellam in excelsis urbis,

15. te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:

15. ut vocaret transeuntes per viam et pergentes itinere suo:

16. "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:

16. “Qui est parvulus, declinet ad me”. Et vecordi locuta est:

17. "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."

17. “Aquae furtivae dulciores sunt, et panis in abscondito suavior”.

18. A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u Podzemlju.

18. Et ignoravit quod ibi sint umbrae, et in profundis inferni convivae eius.