Mudre izreke, 9
1. Mudrost je sazidala sebi kuæu, i otesala sedam stupova.
1. Sapientia aedificavit sibi domum, excidit columnas septem;
2. Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.
2. immolavit victimas suas, miscuit vinum et proposuit mensam suam.
3. Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:
3. Misit ancillas suas, ut vocarent ad arcem et ad excelsa civitatis:
4. "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori:
4. “Si quis est parvulus, veniat ad me”. Et vecordi locuta est:
5. "Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala.
5. “Venite, comedite panem meum et bibite vinum, quod miscui vobis;
6. Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti."
6. relinquite infantiam et vivite et ambulate per vias prudentiae”.
7. Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.
7. Qui erudit derisorem, ipse iniuriam sibi facit; et, qui arguit impium, sibi maculam generat.
8. Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.
8. Noli arguere derisorem, ne oderit te; argue sapientem, et diliget te.
9. Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje.
9. Da sapienti, et sapientior fiet; doce iustum, et addet doctrinam.
10. Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.
10. Principium sapientiae timor Domini, et scientia Sancti est prudentia.
11. "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.
11. Per me enim multiplicabuntur dies tui, et addentur tibi anni vitae.
12. Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevaè, sam æeš snositi."
12. Si sapiens fueris, tibimetipsi eris; si autem illusor, solus portabis malum.
13. Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa.
13. Mulier stulta est clamosa, fatua et nihil sciens;
14. I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama,
14. sedit in foribus domus suae super sellam in excelsis urbis,
15. te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:
15. ut vocaret transeuntes per viam et pergentes itinere suo:
16. "Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:
16. “Qui est parvulus, declinet ad me”. Et vecordi locuta est:
17. "Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."
17. “Aquae furtivae dulciores sunt, et panis in abscondito suavior”.
18. A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u Podzemlju.
18. Et ignoravit quod ibi sint umbrae, et in profundis inferni convivae eius.
