Evanðelje po Mateju, 17

1. Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

1. Et post dies sex assumit Iesus Petrum et Iacobum et Ioan nem fratrem eius et ducit illos in montem excelsum seorsum.

2. i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.

2. Et transfiguratus est ante eos; et resplenduit facies eius sicut sol, vestimenta autem eius facta sunt alba sicut lux.

3. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

3. Et ecce apparuit illis Moyses et Elias cum eo loquentes.

4. A Petar prihvati i reèe Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoæeš, naèinit æu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

4. Respondens autem Petrus dixit ad Iesum: “Domine, bonum est nos hic esse. Si vis, faciam hic tria tabernacula: tibi unum et Moysi unum et Eliae unum”.

5. Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!"

5. Adhuc eo loquente, ecce nubes lucida obumbravit eos; et ecce vox de nube dicens: “Hic est Filius meus dilectus, in quo mihi bene complacui; ipsum audite”.

6. Èuvši glas, uèenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše.

6. Et audientes discipuli ceciderunt in faciem suam et timuerunt valde.

7. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reèe: "Ustanite, ne bojte se!"

7. Et accessit Iesus et tetigit eos dixitque eis: “Surgite et nolite timere”.

8. Podigoše oèi, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

8. Levantes autem oculos suos, neminem viderunt nisi solum Iesum.

9. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viðenje dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne uskrsne."

9. Et descendentibus illis de monte, praecepit eis Iesus dicens: “Nemini dixeritis visionem, donec Filius hominis a mortuis resurgat”.

10. Upitaše ga uèenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?"

10. Et interrogaverunt eum discipuli dicentes: “Quid ergo scribae dicunt quod Eliam oporteat primum venire?”.

11. On im odgovori: "Ilija æe doduše doæi i sve obnoviti.

11. At ille respondens ait: “Elias quidem venturus est et restituet omnia.

12. No velim vam: Ilija je veæ došao, ali ga ne upoznaše, veæ uèiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Èovjeèjemu trpjeti od njih."

12. Dico autem vobis quia Elias iam venit, et non cognoverunt eum, sed fecerunt in eo, quaecumque voluerunt; sic et Filius hominis passurus est ab eis”.

13. Tada razumješe uèenici da im to reèe o Ivanu Krstitelju.

13. Tunc intellexerunt discipuli quia de Ioanne Baptista dixisset eis.

14. Kada doðoše k mnoštvu, pristupi mu èovjek, padne pred njim na koljena

14. Et cum venissent ad turbam, accessit ad eum homo genibus provolutus ante eum

15. i reèe: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseèar i zlo mu je. Èesto doista pada u oganj i èesto u vodu.

15. et dicens: “Domine, miserere filii mei, quia lunaticus est et male patitur; nam saepe cadit in ignem et crebro in aquam.

16. Dovedoh ga tvojim uèenicima i ne mogoše ga izlijeèiti."

16. Et obtuli eum discipulis tuis, et non potuerunt curare eum”.

17. A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

17. Respondens autem Iesus ait: “O generatio incredula et perversa, quousque ero vobiscum? Usquequo patiar vos? Afferte huc illum ad me”.

18. I zaprijeti Isus zloduhu te on iziðe iz njega. I ozdravi djeèak toga èasa.

18. Et increpavit eum Iesus, et exiit ab eo daemonium, et curatus est puer ex illa hora.

19. Tada uèenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?"

19. Tunc accesserunt discipuli ad Iesum secreto et dixerunt: “Quare nos non potuimus eicere illum?”.

20. Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušièino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit æe se i ništa vam neæe biti nemoguæe."

20. Ille autem dicit illis: “Propter modicam fidem vestram. Amen quippe dico vobis: Si habueritis fidem sicut granum sinapis, dicetis monti huic: “Transi hinc illuc!”, et transibit, et nihil impossibile erit vobis”.

21. #

21. Conversantibus autem eis in Galilaea, dixit illis Iesus: “Filius hominis tradendus est in manus hominum,

22. A kad su se skupili u Galileji, reèe im Isus: "Sin Èovjeèji ima biti predan ljudima u ruke

22. []

23. i ubit æe ga, ali on æe treæi dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno.

23. et occident eum, et tertio die resurget”. Et contristati sunt vehementer.

24. Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Uèitelj vaš ne plaæa dvodrahme?"

24. Et cum venissent Capharnaum, accesserunt, qui didrachma accipiebant, ad Petrum et dixerunt: “Magister vester non solvit didrachma?”.

25. "Plaæa", odgovori. A kad on uðe u kuæu, pretekne ga Isus: "Što ti se èini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuðih?"

25. Ait: “Etiam”. Et cum intrasset domum, praevenit eum Iesus dicens: “Quid tibi videtur, Simon? Reges terrae a quibus accipiunt tributum vel censum? A filiis suis an ab alienis?”.

26. Kad on odgovori: "Od tuðih!", reèe mu Isus: "Sinovi su, dakle, osloboðeni.

26. Cum autem ille dixisset: “Ab alienis”, dixit illi Iesus: “Ergo liberi sunt filii.

27. Ali da ih ne sablaznimo, poði k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiðe uzmi, otvori joj usta i naæi æeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."

27. Ut autem non scandalizemus eos, vade ad mare et mitte hamum; et eum piscem, qui primus ascenderit, tolle; et, aperto ore, eius invenies staterem. Illum sumens, da eis pro me et te”.