Evanðelje po Ivanu, 1

1. U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog.

1. In principio erat Verbum, et Verbum erat apud Deum, et Deus erat Verbum.

2. Ona bijaše u poèetku u Boga.

2. Hoc erat in principio apud Deum.

3. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

3. Omnia per ipsum facta sunt, et sine ipso factum est nihil, quod factum est;

4. u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;

4. in ipso vita erat, et vita erat lux hominum,

5. i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

5. et lux in tenebris lucet, et tenebrae eam non comprehenderunt.

6. Bi èovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

6. Fuit homo missus a Deo, cui nomen erat Ioannes;

7. On doðe kao svjedok da posvjedoèi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

7. hic venit in testimonium, ut testimonium perhiberet de lumine, ut omnes crederent per illum.

8. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoèi za Svjetlo.

8. Non erat ille lux, sed ut testimonium perhiberet de lumine.

9. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog èovjeka doðe na svijet;

9. Erat lux vera, quae illuminat omnem hominem, veniens in mundum.

10. bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

10. In mundo erat, et mundus per ipsum factus est, et mundus eum non cognovit.

11. K svojima doðe i njegovi ga ne primiše.

11. In propria venit, et sui eum non receperunt.

12. A onima koji ga primiše podade moæ da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

12. Quotquot autem acceperunt eum, dedit eis potestatem filios Dei fieri, his, qui credunt in nomine eius,

13. koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

13. qui non ex sanguinibus neque ex voluntate carnis neque ex voluntate viri, sed ex Deo nati sunt.

14. I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroðenac od Oca - pun milosti i istine.

14. Et Verbum caro factum est et habitavit in nobis; et vidimus gloriam eius, gloriam quasi Unigeniti a Patre, plenum gratiae et veritatis.

15. Ivan svjedoèi za njega. Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"

15. Ioannes testimonium perhibet de ipso et clamat dicens: “Hic erat, quem dixi: Qui post me venturus est, ante me factus est, quia prior me erat”.

16. Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

16. Et de plenitudine eius nos omnes accepimus, et gratiam pro gratia;

17. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

17. quia lex per Moysen data est, gratia et veritas per Iesum Christum facta est.

18. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroðenac - Bog - koji je u krilu Oèevu, on ga obznani.

18. Deum nemo vidit umquam; unigenitus Deus, qui est in sinum Patris, ipse enarravit.

19. A evo svjedoèanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu sveæenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

19. Et hoc est testimonium Ioannis, quando miserunt ad eum Iudaei ab Hierosolymis sacerdotes et Levitas, ut interrogarent eum: “Tu quis es?”.

20. on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

20. Et confessus est et non negavit; et confessus est: “Non sum ego Christus”.

21. Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

21. Et interrogaverunt eum: “Quid ergo? Elias es tu?”. Et dicit: “Non sum”. “Propheta es tu?”. Et respondit: “Non”.

22. Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"

22. Dixerunt ergo ei: “Quis es? Ut responsum demus his, qui miserunt nos. Quid dicis de teipso?”.

23. On odgovori: "Ja sam glas koji vièe u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reèe prorok Izaija."

23. Ait: “Ego vox clamantis in deserto: “Dirigite viam Domini”, sicut dixit Isaias propheta”.

24. A neki izaslanici bijahu farizeji.

24. Et qui missi fuerant, erant ex pharisaeis;

25. Oni prihvatiše rijeè i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

25. et interrogaverunt eum et dixerunt ei: “Quid ergo baptizas, si tu non es Christus neque Elias neque propheta?”.

26. Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne poznate -

26. Respondit eis Ioannes dicens: “Ego baptizo in aqua; medius vestrum stat, quem vos non scitis,

27. onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obuæi."

27. qui post me venturus est, cuius ego non sum dignus, ut solvam eius corrigiam calceamenti”.

28. To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

28. Haec in Bethania facta sunt trans Iordanem, ubi erat Ioannes baptizans.

29. Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"

29. Altera die videt Iesum venientem ad se et ait: “Ecce agnus Dei, qui tollit peccatum mundi.

30. To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"

30. Hic est, de quo dixi: Post me venit vir, qui ante me factus est, quia prior me erat.

31. "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato doðoh i krstim vodom da se on oèituje Izraelu."

31. Et ego nesciebam eum, sed ut manifestetur Israel, propterea veni ego in aqua baptizans”.

32. I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.

32. Et testimonium perhibuit Ioannes dicens: “Vidi Spiritum descendentem quasi columbam de caelo, et mansit super eum;

33. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'

33. et ego nesciebam eum, sed, qui misit me baptizare in aqua, ille mihi dixit: “Super quem videris Spiritum descendentem et manentem super eum, hic est qui baptizat in Spiritu Sancto”.

34. I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Božji."

34. Et ego vidi et testimonium perhibui quia hic est Filius Dei”.

35. Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih uèenika.

35. Altera die iterum stabat Ioannes et ex discipulis eius duo,

36. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reèe: "Evo Jaganjca Božjega!"

36. et respiciens Iesum ambulantem dicit: “Ecce agnus Dei”.

37. Te njegove rijeèi èula ona dva njegova uèenika pa poðoše za Isusom.

37. Et audierunt eum duo discipuli loquentem et secuti sunt Iesum.

38. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znaèi: "Uèitelju - gdje stanuješ?"

38. Conversus autem Iesus et videns eos sequentes se dicit eis: “Quid quaeritis?”. Qui dixerunt ei: “Rabbi — quod dicitur interpretatum Magister — ubi manes?”.

39. Reèe im: "Doðite i vidjet æete." Poðoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

39. Dicit eis: “Venite et videbitis”. Venerunt ergo et viderunt, ubi maneret, et apud eum manserunt die illo; hora erat quasi decima.

40. Jedan od one dvojice, koji su èuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.

40. Erat Andreas, frater Simonis Petri, unus ex duobus, qui audierant ab Ioanne et secuti fuerant eum.

41. On najprije naðe svoga brata Šimuna te æe mu: "Našli smo Mesiju!" - što znaèi "Krist - Pomazanik".

41. Invenit hic primum fratrem suum Simonem et dicit ei: “Invenimus Messiam” — quod est interpretatum Christus C;

42. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reèe: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat æeš se Kefa!" - što znaèi "Petar - Stijena".

42. adduxit eum ad Iesum. Intuitus eum Iesus dixit: “Tu es Simon filius Ioannis; tu vocaberis Cephas” — quod interpretatur Petrus C.

43. Sutradan naumi Isus poæi u Galileju. Naðe Filipa i reèe mu: "Poði za mnom!"

43. In crastinum voluit exire in Galilaeam et invenit Philippum. Et dicit ei Iesus: “Sequere me”.

44. Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

44. Erat autem Philippus a Bethsaida, civitate Andreae et Petri.

45. Filip naðe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

45. Invenit Philippus Nathanael et dicit ei: “Quem scripsit Moyses in Lege et Prophetae invenimus, Iesum filium Ioseph a Nazareth”.

46. Reèe mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Doði i vidi."

46. Et dixit ei Nathanael: “A Nazareth potest aliquid boni esse?”. Dicit ei Philippus: “Veni et vide”.

47. Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reèe za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

47. Vidit Iesus Nathanael venientem ad se et dicit de eo: “Ecce vere Israelita, in quo dolus non est”.

48. Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

48. Dicit ei Nathanael: “Unde me nosti?”. Respondit Iesus et dixit ei: “Priusquam te Philippus vocaret, cum esses sub ficu, vidi te”.

49. Nato æe mu Natanael: "Uèitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"

49. Respondit ei Nathanael: “Rabbi, tu es Filius Dei, tu rex es Israel!”.

50. Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više æeš od toga vidjeti!"

50. Respondit Iesus et dixit ei: “Quia dixi tibi: Vidi te sub ficu, credis? Maiora his videbis”.

51. I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat æete otvoreno nebo i anðele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Èovjeèjega."

51. Et dicit ei: “Amen, amen dico vobis: Videbitis caelum apertum et angelos Dei ascendentes et descendentes supra Filium hominis”.