Mosaico decorativo

1. Elifaz de Temán tomó la palabra y dijo:

1. Elifaz Temanac progovori tad i reèe:

2. ¿Responde un sabio con una ciencia de aire, hincha su vientre de solano,

2. "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje?

3. replicando con palabras vacías, con discursos inútiles?

3. Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste?

4. ¡Tú llegas incluso a destruir la piedad, a anular los piadosos coloquios ante Dios!

4. Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

5. Ya que tu culpa inspira tus palabras, y eliges el hablar de los astutos,

5. Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

6. tu propia boca te condena, que no yo, tus mismos labios atestiguan contra ti.

6. vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe.

7. ¿Has nacido tú el primero de los hombres? ¿Se te dio a luz antes que a las colinas?

7. Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

8. ¿Escuchas acaso los secretos de Dios? ¿acaparas la sabiduría?!

8. Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio?

9. ¿Qué sabes tú, que nosotros no sepamos? ¿qué comprendes, que a nosotros se escape?

9. Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo?

10. ¡También entre nosotros hay un cano, un anciano, más cargado de días que tu padre!

10. Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

11. ¿Te parecen poco los consuelos divinos, y una palabra que con dulzura se te dice?

11. Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi?

12. ¡Cómo te arrebata el corazón, qué aviesos son tus ojos,

12. Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima

13. cuando revuelves contra Dios tu furia y echas palabras por la boca!

13. kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze!

14. ¿Cómo puede ser puro un hombre? ¿cómo ser justo el nacido de mujer?

14. Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan?

15. Si ni en sus santos tiene Dios confianza, y ni los cielos son puros a sus ojos,

15. Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu,

16. ¡cuánto menos un ser abominable y corrompido, el hombre, que bebe la iniquidad como agua!

16. a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu!

17. Voy a instruirte, escúchame, voy a contarte lo que he visto,

17. Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim,

18. lo que transmiten los sabios, sin pasar por alto nada de sus padres,

18. i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða

19. - a ellos solos les fue dada la tierra, sin que se mezclara extranjero entre ellos -:

19. kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio.

20. «Todos sus días vive el malvado en tormento, contados están los años asignados al tirano.

20. Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena.

21. Grito de espanto resuena en sus oídos, en plena paz el bandido le asalta.

21. Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

22. No espera escapar a las tinieblas, y se ve destinado a la espada.

22. Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen,

23. Asignado como pasto de los buitres, sabe que su ruina es inminente. La hora de las tinieblas

23. strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži.

24. le espanta, la ansiedad y la angustia le invaden, como un rey pronto al asalto.

24. Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

25. ¡Alzaba él su mano contra Dios, se atrevía a retar a Sadday!

25. On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom

26. Embestía contra él, el cuello tenso, tras las macizas gibas de su escudo;

26. Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

27. porque tenía el rostro cubierto de grasa, en sus ijadas había echado sebo,

27. Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

28. y habitaba ciudades destruidas, casas inhabitadas que amenazaban convertirse en ruinas.

28. Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda;

29. No se enriquecerá, no será estable su fortuna, su sombra no cubrirá la tierra,

29. cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti.

30. (ni escapará a las tinieblas). Agotará sus renuevos la llama, su flor será barrida por el viento.

30. On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga.

31. No se fíe de su elevada talla, pues vanidad es su follaje.

31. U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom.

32. Se amustiará antes de tiempo, y sus ramas no reverdecerán.

32. Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'.

33. Sacudirá como la viña sus agraces, como el olivo dejará caer su flor.

33. Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove.

34. Sí, es estéril la ralea del impío, devora el fuego la tienda del soborno.

34. Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

35. Quien concibe dolor, desgracia engendra, su vientre incuba decepción»

35. Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."



Lisez la Bible en un an

Rejoignez notre communauté et lisez la Bible en entier en 365 jours. Un parcours structuré et inspirant pour approfondir votre foi et votre connaissance des Écritures.