Job, 12
1. Job tomó la palabra y dijo:
1. Job progovori i reèe:
2. En verdad, vosotros sois el pueblo, con vosotros la Sabiduría morirá.
2. "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost.
3. Yo también sé pensar como vosotros, no os cedo en nada: ¿a quién se le ocultan esas cosas?
3. Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4. La irrisión de su amigo, eso soy yo, cuando grito hacia Dios para obtener repuesta. ¡Irrisión es el justo perfecto!
4. Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan!
5. «¡Al infortunio, el desprecio! - opinan los dichosos -; ¡un golpe más a quien vacila!»
5. Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe!
6. Mientras viven en paz las tiendas de los salteadores, en plena seguridad los que irritan a Dios, los que meten a Dios en su puño!
6. Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7. Pero interroga a las bestias, que te instruyan, a las aves del cielo, que te informen.
7. Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti.
8. Te instruirán los reptiles de la tierra, te enseñarán los peces del mar.
8. Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti.
9. Pues entre todos ellos, ¿quién ignora que la mano de Dios ha hecho esto?
9. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?!
10. El, que tiene en su mano el alma de todo ser viviente y el soplo de toda carne de hombre.
10. U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11. ¿No es el oído el que aprecia los discursos, como el paladar saborea los manjares?
11. Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12. ¿No está entre los ancianos el saber, en los muchos años la inteligencia?
12. Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13. Pero con él sabiduría y poder, de él la inteligencia y el consejo.
13. Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14. Si él destruye, no se puede edificar; si a alguno encierra, no se puede abrir.
14. Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða.
15. Si retiene las aguas, sobreviene sequía, si las suelta, avasallan la tierra.
15. Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16. Con él la fuerza y la agudeza; suyos son seducido y seductor.
16. Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17. A los consejeros hace él andar descalzos, y entontece a los jueces.
17. On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18. Desata la banda de los reyes y les pasa una soga por los lomos.
18. On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19. Hace andar descalzos a los sacerdotes y derriba a los que están más firmes.
19. On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara.
20. Quita el habla a los más hábiles y a los ancianos arrebata el juicio.
20. On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje.
21. Sobre los nobles vierte el menosprecio y suelta la correa de los fuertes.
21. On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje.
22. Revela la profundidad de las tinieblas, y saca a la luz la sombra.
22. On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23. Levanta a las naciones y luego las destruye, ensancha a los pueblos y luego los suprime.
23. On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24. Quitá el ánimo a los jefes del país, los hace vagar por desierto sin camino;
24. On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom
25. y andan a tientas en tinieblas, sin luz, se tambalean como un ebrio.
25. i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.
