Knjiga Postanka, 44

1. Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe.

1. Praecepit autem Ioseph dispensatori domus suae dicens: “Imple saccos eorum frumento, quantum possunt capere, et pone pecuniam singulorum in summitate sacci.

2. A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio.

2. Scyphum autem meum argenteum et pretium, quod dedit tritici, pone in ore sacci iunioris”. Factumque est ita.

3. Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

3. Et, orto mane, dimissi sunt cum asinis suis.

4. Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro?

4. Iamque urbem exierant et processerant paululum, tunc Ioseph, arcessito dispensatore domus: “Surge, inquit, et persequere viros; et apprehensis dicito: "Quare reddidistis malum pro bono? Cur furati estis mihi scyphum argenteum?

5. Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'"

5. Nonne ipse est, in quo bibit dominus meus et in quo augurari solet? Pessimam rem fecistis!"”.

6. Stigavši ih, ponovi im te rijeèi.

6. Fecit ille, ut iusserat, et apprehensis per ordinem locutus est.

7. Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što!

7. Qui responderunt: “Quare sic loquitur dominus noster? Absit a servis tuis, ut tantum flagitii commiserimus.

8. Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara!

8. Pecuniam, quam invenimus in summitate saccorum, reportavimus ad te de terra Chanaan; et quomodo consequens est, ut furati simus de domo domini tui aurum vel argentum?

9. Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru."

9. Apud quemcumque fuerit inventum servorum tuorum, quod quaeris, moriatur; et nos erimus servi domini nostri”.

10. "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni."

10. Qui dixit eis: “Fiat iuxta vestram sententiam: apud quemcumque fuerit inventum, ipse sit servus meus; vos autem eritis innoxii”.

11. Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori.

11. Itaque festinato deponentes in terram saccos aperuerunt singuli.

12. On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi.

12. Quos scrutatus incipiens a maiore usque ad minimum invenit scyphum in sacco Beniamin.

13. Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.

13. At illi, scissis vestibus, oneratisque rursum asinis, reversi sunt in oppidum.

14. Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

14. Et Iudas cum fratribus ingressus est ad Ioseph ­ necdum enim de loco abierat ­ omnesque ante eum pariter in terram corruerunt.

15. Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?"

15. Quibus ille ait: “Cur sic agere voluistis? An ignoratis quod non sit similis mei in augurandi scientia?”.

16. Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar."

16. Cui Iudas: “Quid respondebimus, inquit, domino meo? Vel quid loquemur aut iuste poterimus obtendere? Deus invenit iniquitatem servorum tuorum; en omnes servi sumus domini mei, et nos et apud quem inventus est scyphus”.

17. "Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!"

17. Respondit Ioseph: “Absit a me, ut sic agam! Qui furatus est scyphum, ipse sit servus meus; vos autem abite liberi ad patrem vestrum”.

18. Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu.

18. Accedens autem propius Iudas confidenter ait: “Oro, domine mi, loquatur servus tuus verbum in auribus tuis, et ne irascaris famulo tuo; tu es enim sicut pharao!

19. Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?'

19. Dominus meus interrogavit prius servos suos: "Habetis patrem aut fratrem?".

20. Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'

20. Et nos respondimus domino meo: "Est nobis pater senex et puer parvulus, qui in senectute illius natus est, cuius uterinus frater mortuus est; et ipse solus superest a matre sua, pater vero tenere diligit eum"”.

21. Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?'

21. Dixistique servis tuis: "Adducite eum ad me, et ponam oculos meos super illum".

22. A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

22. Suggessimus domino meo: "Non potest puer relinquere patrem suum; si enim illum dimiserit, morietur".

23. Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.'

23. Et dixisti servis tuis: "Nisi venerit frater vester minimus vobiscum, non videbitis amplius faciem meam".

24. Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara.

24. Cum ergo ascendissemus ad famulum tuum patrem nostrum, narravimus ei omnia, quae locutus est dominus meus,

25. Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

25. et dixit pater noster: "Revertimini et emite nobis parum tritici".

26. Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.'

26. Cui diximus: "Ire non possumus. Si frater noster minimus descenderit nobiscum, proficiscemur simul; alioquin, illo absente, non poterimus videre faciem viri".

27. Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina.

27. Ad quae servus tuus pater meus respondit: "Vos scitis quod duos genuerit mihi uxor mea.

28. Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio.

28. Egressus est unus a me, et dixi: Bestia devoravit eum! Et hucusque non comparet.

29. Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.'

29. Si tuleritis et istum a facie mea, et aliquid ei in via contigerit, deducetis canos meos cum maerore ad inferos".

30. Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama,

30. Igitur, si intravero ad servum tuum patrem meum, et puer defuerit ­ cum anima illius ex huius anima pendeat ­

31. on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol.

31. videritque eum non esse nobiscum, morietur; et deducent famuli tui canos eius cum dolore ad inferos.

32. Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.'

32. Servus tuus pro puero patri meo spopondit: Nisi reduxero eum, peccati reus ero in patrem meum omni tempore.

33. Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom.

33. Manebo itaque servus tuus pro puero in ministerio domini mei, et puer ascendat cum fratribus suis.

34. Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."

34. Non enim possum redire ad patrem meum, absente puero, ne calamitatis, quae oppressura est patrem meum, testis assistam”.