Knjiga Postanka, 42

1. Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga?

1. Audiens autem Iacob quod alimenta venderentur in Ae gypto, dixit filiis suis: “Quare aspicitis vos invicem?

2. Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo."

2. Audivi quod triticum venumdetur in Aegypto; descendite et emite nobis necessaria, ut possimus vivere et non consumamur inopia”.

3. Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta.

3. Descenderunt igitur fratres Ioseph decem, ut emerent frumenta in Aegypto,

4. Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je.

4. Beniamin fratre Ioseph domi retento a Iacob, qui dixerat fratribus eius: “Ne forte in itinere quidquam patiatur mali”.

5. Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

5. Et ingressi sunt filii Israel terram Aegypti cum aliis, qui pergebant ad emendum. Erat autem fames in terra Chanaan.

6. Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje.

6. Et Ioseph erat princeps in terra Aegypti, atque ad eius nutum frumenta populis vendebantur. Cumque venissent et adorassent eum fratres sui proni in terram,

7. Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane."

7. et agnovisset eos, quasi ad alienos durius loquebatur interrogans eos: “Unde venistis?”. Qui responderunt: “De terra Chanaan, ut emamus victui necessaria”.

8. Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali.

8. Et tamen fratres ipse cognoscens non est cognitus ab eis.

9. Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

9. Recordatusque somniorum, quae aliquando viderat, ait ad eos: “Exploratores estis; ut videatis infirmiora terrae, venistis!”.

10. Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane.

10. Qui dixerunt: “Non est ita, domine; sed servi tui venerunt, ut emerent cibos.

11. Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode."

11. Omnes filii unius viri sumus; sinceri sumus, nec quidquam famuli tui machinantur mali”.

12. On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

12. Quibus ille respondit: “Aliter est; immunita terrae huius considerare venistis!”.

13. Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema."

13. At illi: “Duodecim, inquiunt, servi tui fratres sumus filii viri unius in terra Chanaan; minimus cum patre nostro est, alius non est super”.

14. No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode!

14. “Hoc est, ait, quod locutus sum: exploratores estis!

15. Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo!

15. Iam nunc experimentum vestri capiam: per salutem pharaonis, non egrediemini hinc, donec veniat frater vester minimus!

16. Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!"

16. Mittite ex vobis unum, et adducat eum; vos autem eritis in vinculis, donec probentur, quae dixistis, utrum vera an falsa sint. Alioquin, per salutem pharaonis, exploratores estis!”.

17. Potom ih baci u zatvor na tri dana.

17. Tradidit ergo illos custodiae tribus diebus.

18. Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan.

18. Die autem tertio eductis de carcere, ait: “Facite, quae dixi, et vivetis; Deum enim timeo.

19. Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima.

19. Si sinceri estis, frater vester unus ligetur in carcere; vos autem abite et ferte frumenta, quae emistis, in domos vestras,

20. Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu.

20. et fratrem vestrum minimum ad me adducite, ut possim vestros probare sermones, et non moriamini”. Fecerunt, ut dixerat,

21. Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla."

21. et locuti sunt ad invicem: “Merito haec patimur, quia peccavimus in fratrem nostrum videntes angustiam animae illius, cum deprecaretur nos, et non audivimus. Idcirco venit super nos ista tribulatio”.

22. Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv."

22. Et Ruben ait: “Numquid non dixi vobis: Nolite peccare in puerum? Et non audistis me. En sanguis eius exquiritur”.

23. Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa.

23. Nesciebant autem quod intellegeret Ioseph, eo quod per interpretem loquebatur ad eos.

24. On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.

24. Avertitque se parumper et flevit; et reversus locutus est ad eos.

25. Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine.

25. Tollensque Simeon et ligans, illis praesentibus, iussit ministris, ut implerent eorum saccos tritico et reponerent pecunias singulorum in sacculis suis, datis supra cibariis in viam. Qui fecerunt ita.

26. Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande.

26. At illi portantes frumenta in asinis suis profecti sunt.

27. Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi.

27. Apertoque unus sacco, ut daret iumento pabulum in deversorio, contemplatus pecuniam in ore sacculi

28. "Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!"

28. dixit fratribus suis: “Reddita est mihi pecunia: en habetur in sacco!”. Et obstupefacti turbatique mutuo dixerunt: “Quidnam est hoc, quod fecit nobis Deus?”.

29. Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo.

29. Veneruntque ad Iacob patrem suum in terram Chanaan; et narraverunt ei omnia, quae accidissent sibi, dicentes:

30. "Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode.

30. “Locutus est nobis dominus terrae dure et putavit nos exploratores esse provinciae”.

31. Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

31. Cui respondimus: “Sinceri sumus, nec ullas molimur insidias;

32. Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj.

32. duodecim fratres uno patre geniti sumus, unus non est super, minimus cum patre nostro est in terra Chanaan.

33. Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

33. Et dixit nobis vir, dominus terrae: "Sic probabo quod sinceri sitis: fratrem vestrum unum dimittite apud me et cibaria domibus vestris necessaria sumite et abite;

34. Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

34. fratremque vestrum minimum adducite ad me, ut sciam quod non sitis exploratores et istum, qui tenetur in vinculis, recipere possitis ac deinceps peragrandi terram habeatis licentiam"”.

35. Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac.

35. His dictis, cum frumenta effunderent, singuli reppererunt in ore saccorum ligatas pecunias; exterritisque simul omnibus,

36. "Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!"

36. dixit pater Iacob: “Absque liberis me esse fecistis: Ioseph non est super, Simeon tenetur in vinculis, et Beniamin auferetis. In me haec omnia mala reciderunt”.

37. Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!"

37. Cui respondit Ruben: “Duos filios meos interfice, si non reduxero illum tibi; trade illum in manu mea, et ego eum tibi restituam”.

38. "Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."

38. At ille: “Non descendet, inquit, filius meus vobiscum. Frater mortuus est, et ipse solus remansit; si quid ei adversi acciderit in via, deducetis canos meos cum dolore ad inferos”.