Knjiga Postanka, 32

1. Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.

1. Laban vero de nocte consur gens osculatus est filios et fi lias suas et benedixit illis reversusque est in locum suum.

2. Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji.

2. Iacob quoque abiit itinere, quo coeperat, fueruntque ei obviam angeli Dei.

3. Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

3. Quos cum vidisset, ait: “Castra Dei sunt haec”; et appellavit nomen loci illius Mahanaim (id est Castra).

4. Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,

4. Misit autem nuntios ante se ad Esau fratrem suum in terram Seir, in regionem Edom.

5. i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao.

5. Praecepitque eis dicens: “Sic loquimini domino meo Esau: Haec dicit servus tuus Iacob: Apud Laban peregrinatus sum et fui usque in praesentem diem.

6. Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim oèima.'"

6. Habeo boves et asinos, oves et servos atque ancillas; mittoque nunc legationem ad dominum meum, ut inveniam gratiam in conspectu tuo”.

7. Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka."

7. Reversique sunt nuntii ad Iacob dicentes: “Venimus ad Esau fratrem tuum, et ecce properat in occursum tibi cum quadringentis viris”.

8. Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao.

8. Timuit Iacob valde et perterritus divisit populum, qui secum erat, greges quoque et oves et boves et camelos in duas turmas

9. Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.

9. dicens: “Si venerit Esau ad unam turmam et percusserit eam, alia turma, quae reliqua est, salvabitur”.

10. Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!'

10. Dixitque Iacob: “Deus patris mei Abraham et Deus patris mei Isaac, Domine, qui dixisti mihi: "Revertere in terram tuam et in locum nativitatis tuae, et benefaciam tibi",

11. Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoæ prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.

11. minor sum cunctis miserationibus et cuncta veritate, quam explesti servo tuo. In baculo meo transivi Iordanem istum et nunc cum duabus turmis regredior.

12. Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

12. Erue me de manu fratris mei, de manu Esau, quia valde eum timeo; ne forte veniens percutiat matrem cum filiis.

13. Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'"

13. Tu locutus es quod bene mihi faceres et dilatares semen meum sicut arenam maris, quae prae multitudine numerari non potest”.

14. Ondje provede onu noæ; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:

14. Mansit ibi nocte illa et sumpsit de his, quae habebat, munera Esau fratri suo:

15. dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;

15. capras ducentas, hircos viginti, oves ducentas et arietes viginti,

16. trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.

16. camelos fetas cum pullis suis triginta, vaccas quadraginta et tauros decem, asinas viginti et pullos earum decem.

17. Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak meðu stadima!"

17. Et misit per manus servorum suorum singulos seorsum greges dixitque pueris suis: “Antecedite me, et sit spatium inter gregem et gregem”.

18. A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Èiji si ti? Kamo ideš? Èije je ovo pred tobom?'

18. Et praecepit priori dicens: “Si obvium habueris Esau fratrem meum, et interrogaverit te: "Cuius es?" et "Quo vadis?" et "Cuius sunt ista, quae sequeris?",

19. odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'"

19. respondebis: Servi tui Iacob; munera misit domino meo Esau. Ipse quoque post nos venit”.

20. Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.

20. Similiter mandata dedit secundo ac tertio et cunctis, qui sequebantur greges, dicens: “Iisdem verbis loquimini ad Esau, cum inveneritis eum,

21. Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti."

21. et addetis: Ipse quoque servus tuus Iacob iter nostrum insequitur. Dixit enim: Placabo illum muneribus, quae praecedunt, et postea videbo faciem eius: forsitan propitiabitur mihi”.

22. Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u taborištu.

22. Praecesserunt itaque munera ante eum, ipse vero mansit nocte illa in castris.

23. One noæi on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza.

23. Cumque nocte surrexisset, tulit duas uxores suas et totidem famulas cum undecim filiis et transivit vadum Iaboc;

24. Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo.

24. sumptis ergo traductisque illis et omnibus, quae ad se pertinebant, per torrentem,

25. Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula.

25. mansit solus. Et ecce vir luctabatur cum eo usque mane.

26. Videæi da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk išèašio dok su se rvali.

26. Qui cum videret quod eum superare non posset, tetigit acetabulum femoris eius, et statim luxatum est acetabulum femoris Iacob, cum luctaretur cum illo.

27. Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te pustiti dok me ne blagosloviš."

27. Dixitque: “Dimitte me, iam enim ascendit aurora”. Respondit: “Non dimittam te, nisi benedixeris mihi”.

28. Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."

28. Ait ad eum: “Quod nomen est tibi?”. Respondit: “Iacob”.

29. Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

29. At ille: “Nequaquam, inquit, Iacob amplius appellabitur nomen tuum, sed Israel: quoniam certasti cum Deo et cum hominibus et praevaluisti!”.

30. Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi.

30. Interrogavit eum Iacob: “Dic mihi, quo appellaris nomine?”. Respondit: “Cur quaeris nomen meum?”. Et benedixit ei in eodem loco.

31. Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh."

31. Vocavitque Iacob nomen loci illius Phanuel dicens: “Vidi Deum facie ad faciem, et salva facta est anima mea”.

32. Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.

32. Ortusque est ei sol, cum transgrederetur Phanuel; ipse vero claudicabat propter femur.

33. Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio išèašen u kukovnoj tetivi.

33. Quam ob causam non comedunt filii Israel nervum, qui est in femore, usque in praesentem diem, eo quod tetigerit nervum femoris Iacob.