Knjiga Postanka, 24

1. Abraham bijaše veæ ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.

1. Erat autem Abraham senex dierumque multorum; et Do minus in cunctis benedixerat ei.

2. Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

2. Dixitque Abraham ad servum seniorem domus suae, qui praeerat omnibus, quae habebat: “Pone manum tuam subter femur meum,

3. da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim,

3. ut adiurem te per Dominum, Deum caeli et Deum terrae, ut non accipias uxorem filio meo de filiabus Chananaeorum, inter quos habito;

4. nego æeš otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku."

4. sed ad terram et cognationem meam proficiscaris et inde accipias uxorem filio meo Isaac”.

5. A sluga mu reèe: "A što ako žena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju? Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?"

5. Respondit servus: “Si noluerit mulier venire mecum in terram hanc, num reducere debeo filium tuum ad terram, a quo tu egressus es?”.

6. Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!

6. Dixit Abraham: “Cave, ne quando reducas illuc filium meum.

7. Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æeš ti dovesti ženu mome sinu.

7. Dominus, Deus caeli, qui tulit me de domo patris mei et de terra nativitatis meae, qui locutus est mihi et iuravit mihi dicens: "Semini tuo dabo terram hanc", ipse mittet angelum suum coram te, et accipies inde uxorem filio meo.

8. A ako žena ne bude htjela za tobom poæi, ti æeš biti osloboðen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

8. Sin autem noluerit mulier sequi te, non teneberis iuramento; filium tantum meum ne reducas illuc”.

9. Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.

9. Posuit ergo servus manum sub femore Abraham domini sui et iuravit illi super hac re.

10. Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

10. Tulitque servus decem camelos de grege domini sui et abiit ex omnibus bonis eius portans secum; profectusque perrexit in Aram Naharaim ad urbem Nachor.

11. Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše veèer, kad žene izlaze da crpu vodu.

11. Cumque camelos fecisset accumbere extra oppidum iuxta puteum aquae vespere, tempore quo solent mulieres egredi ad hauriendam aquam, dixit:

12. Onda reèe: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziði mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!

12. “Domine,Deus domini mei Abraham, occurre obsecro mihi hodie et fac misericordiam cum domino meo Abraham.

13. Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

13. Ecce ego sto prope fontem aquae, et filiae habitatorum huius civitatis egredientur ad hauriendam aquam.

14. pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost mome gospodaru."

14. Igitur puella, cui ego dixero: "Inclina hydriam tuam, ut bibam", et illa responderit: "Bibe, quin et camelis tuis dabo potum", ipsa est, quam praeparasti servo tuo Isaac, et per hoc intellegam quod feceris misericordiam cum domino meo”.

15. Tek što on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na ramenu.

15. Necdum intra se verba compleverat, et ecce Rebecca egrediebatur filia Bathuel filii Melchae uxoris Nachor fratris Abraham habens hydriam in scapula:

16. Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siðe ona k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore.

16. puella decora nimis, virgo et incognita viro. Descendit ad fontem et implevit hydriam ac revertebatur.

17. Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!"

17. Occurritque ei servus et ait: “Pauxillum mihi ad sorbendum praebe aquae de hydria tua”.

18. "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade mu piti.

18. Quae respondit: “Bibe, domine mi”. Celeriterque deposuit hydriam super ulnam suam et dedit ei potum.

19. Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se napoje."

19. Cumque ille bibisset, adiecit: “Quin et camelis tuis hauriam aquam, donec cuncti bibant”.

20. Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama.

20. Effundensque hydriam in canalibus recurrit ad puteum, ut hauriret aquam; et haustam omnibus camelis dedit.

21. Èovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.

21. Ille autem contemplabatur eam tacitus, scire volens utrum prosperum fecisset iter suum Dominus an non.

22. Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.

22. Postquam ergo biberunt cameli, protulit vir anulum aureum pondo dimidii sicli pro naribus et duas armillas pro manibus eius pondo siclorum decem;

23. Zatim reèe: "Kaži mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za nas da prenoæimo?"

23. dixitque: “Cuius es filia? lndica mihi. Est in domo patris tui locus nobis ad pernoctandum?”.

24. Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

24. Quae respondit: “Filia Bathuelis sum filii Melchae, quem peperit Nachor”.

25. Još mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za prenoæište."

25. Et addidit dicens: “Palearum quoque et pabuli plurimum est apud nos et locus ad pernoctandum”.

26. Èovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi

26. Inclinavit se homo et adoravit Dominum

27. i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara."

27. dicens: “Benedictus Dominus, Deus domini mei Abraham, qui non abstulit misericordiam et veritatem suam a domino meo et recto itinere me perduxit in domum fratris domini mei”.

28. Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke.

28. Cucurrit itaque puella et nuntiavit in domum matris suae omnia, quae evenerant.

29. A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k èovjeku kod studenca.

29. Habebat autem Rebecca fratrem nomine Laban, qui festinus egressus est ad hominem, ubi erat fons.

30. Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu.

30. Cumque vidisset anulum in naribus et armillas in manibus sororis suae et audisset cuncta verba referentis: “Haec locutus est mihi homo”, venit ad virum, qui stabat iuxta camelos et prope fontem aquae;

31. Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuæu i mjesto za deve."

31. dixitque ad eum: “Ingredere, benedicte Domini, cur foris stas? Praeparavi domum et locum camelis”.

32. Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

32. Et introduxit eum in hospitium ac destravit camelos; deditque paleas et pabulum camelis et aquam ad lavandos pedes eius et virorum, qui venerant cum eo.

33. Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!"

33. Et apposuit in conspectu eius panem. Qui ait: “Non comedam, donec loquar sermones meos”. Respondit: “Loquere”.

34. "Ja sam sluga Abrahamov", poèe on.

34. At ille: “Servus, inquit, Abraham sum;

35. "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.

35. et Dominus benedixit domino meo valde, magnificatusque est; et dedit ei oves et boves, argentum et aurum, servos et ancillas, camelos et asinos.

36. Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.

36. Et peperit Sara uxor domini mei filium domino meo in senectute sua; deditque illi omnia, quae habuerat.

37. Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

37. Et adiuravit me dominus meus dicens: "Non accipies uxorem filio meo de filiabus Chananaeorum, in quorum terra habito;

38. nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðeš ženu mome sinu.'

38. sed ad domum patris mei perges et de cognatione mea accipies uxorem filio meo".

39. A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne poðe?'

39. Ego vero respondi domino meo: Quid, si noluerit venire mecum mulier?

40. On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æeš naæi ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

40. "Dominus, ait, in cuius conspectu ambulo, mittet angelum suum tecum et diriget viam tuam; accipiesque uxorem filio meo de cognatione mea et de domo patris mei.

41. Jedino æeš ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.'

41. Innocens eris a maledictione mea, cum veneris ad propinquos meos, et non dederint tibi; tunc innocens eris a maledictione mea".

42. Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,

42. Veni ergo hodie ad fontem et dixi: Domine, Deus domini mei Abraham, si direxisti viam meam, in qua nunc ambulo,

43. ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! -

43. ecce sto iuxta fontem aquae; et virgo, quae egredietur ad hauriendam aquam, audierit a me: "Da mihi pauxillum aquae ad bibendum ex hydria tua";

44. i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

44. et dixerit mihi: "Et tu bibe, et camelis tuis hauriam", ipsa est mulier, quam praeparavit Dominus filio domini mei.

45. Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'

45. Dum haec tacitus mecum volverem, apparuit Rebecca veniens cum hydria, quam portabat in scapula; descenditque ad fontem et hausit aquam. Et aio ad eam: Da mihi paululum bibere.

46. Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

46. Quae festina deposuit hydriam de umero et dixit mihi: "Et tu bibe, et camelis tuis potum tribuam". Bibi, et adaquavit camelos.

47. Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.

47. Interrogavique eam et dixi: Cuius es filia? Quae respondit: "Filia Bathuelis sum filii Nachor, quem peperit illi Melcha". Suspendi itaque anulum in naribus eius et armillas posui in manibus eius.

48. Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu.

48. Pronusque adoravi Dominum benedicens Domino, Deo domini mei Abraham, qui perduxit me recto itinere, ut sumerem filiam fratris domini mei filio eius.

49. A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo."

49. Quam ob rem, si facitis misericordiam et veritatem cum domino meo, indicate mihi; sin autem aliud placet, et hoc dicite mihi, ut vadam ad dexteram sive ad sinistram”.

50. Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reæi ni da ni ne.

50. Responderunt Laban et Bathuel: “A Domino egressus est sermo; non possumus extra placitum eius quidquam aliud loqui tecum.

51. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

51. En Rebecca coram te est; tolle eam et proficiscere, et sit uxor filii domini tui, sicut locutus est Dominus”.

52. Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

52. Quod cum audisset puer Abraham, procidens adoravit in terram Dominum.

53. Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

53. Prolatisque vasis argenteis et aureis ac vestibus, dedit ea Rebeccae; res pretiosas dedit fratri eius et matri.

54. Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

54. Tunc comederunt et biberunt ipse et viri, qui erant cum eo, et pernoctaverunt ibi. Surgens autem mane locutus est puer: “Dimittite me, ut vadam ad dominum meum”.

55. A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga poði!"

55. Responderuntque frater eius et mater: “Maneat puella saltem decem dies apud nos et postea proficiscetur”.

56. On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

56. “Nolite, ait, me retinere, quia Dominus direxit viam meam; dimittite me, ut pergam ad dominum meum”.

57. Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!"

57. Dixerunt: “Vocemus puellam et quaeramus ipsius voluntatem”.

58. Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæeš li poæi s ovim èovjekom?" Ona odgovori: "Hoæu."

58. Cumque vocata venisset, sciscitati sunt: “Vis ire cum homine isto?”. Quae ait: “Vadam”.

59. I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.

59. Dimiserunt ergo Rebeccam sororem eorum et nutricem illius servumque Abraham et comites eius,

60. Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisuæama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

60. imprecantes prospera sorori suae atque dicentes: “Soror nostra es, crescas in mille milia, et possideat semen tuum portas inimicorum suorum!”.

61. Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te poðoše za èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

61. Igitur surrexit Rebecca et puellae illius et, ascensis camelis, secutae sunt virum; sumpsitque servus Rebeccam et abiit.

62. Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.

62. Isaac autem venerat a regione putei Lahairoi et habitabat in terra Nageb.

63. U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze.

63. Et egressus est Isaac ad lamentandum in agro, inclinata iam die. Cumque levasset oculos, vidit camelos venientes.

64. Kad Rebeka, podigavši svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve

64. Rebecca quoque levavit oculos et vidit Isaac; descenditque de camelo

65. pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.

65. et ait ad puerum: “Quis est ille homo, qui venit per agrum in occursum nobis?”. Dixitque ei: “Ipse est dominus meus”. At illa tollens cito velum operuit se.

66. Sluga isprièa Izaku sve što je uèinio.

66. Servus autem cuncta, quae gesserat, narravit Isaac;

67. Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

67. qui introduxit eam in tabernaculum Sarae matris suae et accepit Rebeccam uxorem; et dilexit eam et consolatus est a morte matris suae.