Knjiga o Jobu, 6
1. A Job progovori i reèe:
1. Respondens autem Iob dixit:
2. "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!
2. “Utinam appenderetur aegritu do mea, et calamitatem meam assumerent in statera!
3. Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju.
3. Nunc vero arena maris haec gravior apparet, inde verbis meis haesito.
4. Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
4. Quia sagittae Omnipotentis in me sunt, quarum venenum ebibit spiritus meus; et terrores Dei militant contra me. 5 Numquid rugiet onager, cum habuerit herbam? Aut mugiet bos, cum ante praesepe plenum steterit?
5. TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala?
5.
6. Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
6. Aut poterit comedi insulsum, quod non est sale conditum? Aut poterit gustari herba insulsa?
7. Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti.
7. Quae prius nolebat tangere anima mea, nunc prae angustia cibi mei sunt.
8. O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam!
8. Quis det, ut veniat petitio mea, et, quod exspecto, tribuat mihi Deus?
9. O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
9. Utinam Deus me conterat; solvat manum suam et succidat me!
10. Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.
10. Et haec mihi sit consolatio, et exsultabo vel in pavore, qui non parcat, nec celabo sermones Sancti.
11. Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
11. Quae est enim fortitudo mea, ut sustineam? Aut quis finis meus, ut patienter agam?
12. Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
12. Num fortitudo lapidum, fortitudo mea? Num caro mea aenea est?
13. Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena?
13. An non est auxilium mihi in me, et virtus quoque remota est a me?
14. Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
14. Qui tollit ab amico suo misericordiam, timorem Omnipotentis derelinquit.
15. Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito.
15. Fratres mei mentiti sunt me sicut alveus torrentium, qui evanescunt
16. Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;
16. nigrescentes glacie, cum ingruit super eos nix.
17. al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
17. Tempore, quo diffluunt, arescunt et, ut incaluerit, solvuntur de loco suo.
18. Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube.
18. Deflectunt viatorum turmae de viis suis, ascendentes per desertum pereunt.
19. Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
19. Commeatus Thema consideraverunt, viatores Saba speraverunt in eis.
20. A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.
20. Confusi sunt, quia speraverunt; venerunt eo usque, et pudore cooperti sunt.
21. U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
21. Ita nunc vos facti estis mihi; videntes plagam meam, timetis.
22. Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
22. Numquid dixi: Afferte mihi et de substantia vestra donate mihi?
23. iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'
23. vel: Liberate me de manu hostis et de manu robustorum eruite me?
24. Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni.
24. Docete me, et ego tacebo, et, si quid forte ignoravi, instruite me.
25. O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?
25. Quare detraxistis sermonibus veritatis, cum e vobis nullus sit, qui possit arguere me?
26. Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov!
26. Ad increpandum tantum eloquia concinnatis, sed in ventum verba desperati.
27. Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
27. Super pupillum irruitis et subvertere nitimini amicum vestrum.
28. U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice.
28. Nunc, quaeso, convertimini ad me, et in faciem vestram non mentiar.
29. Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam!
29. Revertite! Nulla erit improbitas. Revertite! Adhuc praesens adest iustitia mea.
30. Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?
30. Estne in lingua mea improbitas? An palatum meum non discernit nequitiam?
