Knjiga o Jobu, 22

1. Elifaz Temanac progovori tad i reèe:

1. Respondens autem Eliphaz Themanites dixit:

2. "Zar Bogu koristan može biti èovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.

2. “Numquid Deo prodesse potest homo, cum vix intellegens sibi ipse proderit?

3. Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporoèan?

3. Quid prodest Omnipotenti, si iustus fueris, aut quid ei confers, si immaculatam feceris viam tuam?

4. Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoæe s tobom parnièiti?

4. Numquid pro tua pietate arguet te et veniet tecum in iudicium?

5. Nije l' to zbog zloæe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?

5. Et non propter malitiam tuam plurimam et infinitas iniquitates tuas?

6. Od braæe si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine;

6. Sumpsisti enim pignori fratres tuos sine causa et nudos spoliasti vestibus.

7. ti nisi žednoga vodom napojio, uskraæivao si kruh izgladnjelima;

7. Aquam lasso non dedisti et esurienti cohibuisti panem.

8. otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;

8. Numquid viro forti brachio erit terra, et acceptus sedebit in ea?

9. puštao si praznih ruku udovice i siroèadi si satirao ruku.

9. Viduas dimisisti vacuas et lacertos pupillorum comminuisti.

10. Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muèe iznenadni.

10. Propterea circumdatus es laqueis, et conturbat te subita formido.

11. Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.

11. Vel tenebras non vides, et impetus aquarum opprimit te.

12. Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

12. “Nonne Deus excelsior caelo? Et inspice stellarum verticem: quam sublimis!”.

13. Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?

13. Et dicis: “Quid enim novit Deus et quasi per caliginem iudicat?

14. Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

14. Nubes latibulum eius, nec nostra considerat; et circa orbem caeli perambulat”.

15. TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?

15. Numquid semitam saeculorum custodire cupis, quam calcaverunt viri iniqui?

16. Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.

16. Qui sublati ante tempus suum, et fluvius subvertit fundamentum eorum.

17. Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni uèiniti može?'

17. Qui dicebant Deo: “Recede a nobis!” et “Quid faciet Omnipotens nobis?”.

18. A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.

18. Cum ille implesset domos eorum bonis, quorum sententia procul erat ab eo.

19. Videæ' im propast, klikæu pravednici, neporoèni se njima izruguju:

19. Videbunt iusti et laetabuntur, et innocens subsannabit eos:

20. 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!"

20. “Vere succisus est status eorum, et reliquias eorum devoravit ignis”.

21. S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraæena æe ti opet biti sreæa.

21. Acquiesce igitur ei, et habeto pacem; et per haec habebis fructus optimos.

22. Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeè njegovu usadi.

22. Suscipe ex ore illius legem et pone sermones eius in corde tuo.

23. Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,

23. Si reversus fueris ad Omnipotentem, aedificaberis et longe facies iniquitatem a tabernaculo tuo.

24. tad æeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potoèni.

24. Comparabis tamquam terram aurum et tamquam glaream torrentis Ophir.

25. Svesilni æe postat' tvoje suho zlato, on æe biti tvoje gomile srebrene.

25. Eritque Omnipotens metallum tuum, et argentum coacervabitur tibi.

26. Da, Svesilni bit æe tvoje radovanje, i lice æeš k Bogu dizati slobodno.

26. Tunc super Omnipotentem deliciis afflues et elevabis ad Deum faciem tuam.

27. Molit æeš mu se, i uslišat æe tebe, ispunit æeš što si mu zavjetovao.

27. Supplex rogabis eum, et exaudiet te, et vota tua reddes.

28. Što god poduzeo, sve æe ti uspjeti, i putove æe ti obasjavat' svjetlost.

28. Decernes rem, et veniet tibi, et in viis tuis splendebit lumen.

29. Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoæ smjernim oèima pritjeèe.

29. Quia humiliat eum, qui loquitur superba, et demissus oculis ipse salvabitur.

30. Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe æe spasit' tvoje èiste ruke."

30. Eripiet innocentem, eripietur autem in munditia manuum suarum”.