Knjiga o Jobu, 3

1. Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

1. Post haec aperuit Iob os suum et maledixit diei suo

2. poèe svoju besjedu i reèe:

2. et locutus est:

3. "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi što javi: 'Zaèeo se djeèak!'

3. “Pereat dies, in qua natus sum, et nox, in qua dictum est: “Conceptus est homo”.

4. U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu više!

4. Dies ille vertatur in tenebras; non requirat eum Deus desuper, et non illustretur lumine.

5. Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrèine dnevne stravom ga morile!

5. Obscurent eum tenebrae et umbra mortis; occupet eum caligo, et involvatur amaritudine.

6. O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

6. Noctem illam tenebrosus turbo possideat; non computetur in diebus anni nec numeretur in mensibus.

7. A noæ ona bila žalosna dovijeka, ne èulo se u njoj radosno klicanje!

7. Sit nox illa solitaria nec laude digna;

8. Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

8. maledicant ei, qui maledicunt diei, qui parati sunt suscitare Leviathan.

9. Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeða ne gledala nigda!

9. Obtenebrentur stellae crepusculi eius; exspectet lucem, et non sit, nec videat palpebras aurorae,

10. Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju!

10. quia non conclusit ostia ventris, qui portavit me, nec abstulit mala ab oculis meis.

11. Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeæ' iz utrobe?

11. Quare non in vulva mortuus sum? Egressus ex utero non statim perii?

12. Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

12. Quare exceptus genibus? Cur lactatus uberibus?

13. U miru bih vjeènom poèivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

13. Nunc enim dormiens silerem et somno meo requiescerem

14. s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

14. cum regibus et consulibus terrae, qui aedificant sibi solitudines,

15. ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuæe svoje srebrom napunili.

15. aut cum principibus, qui possident aurum et replent domos suas argento.

16. Ne bih bio - k'o nedonošèe zakopano, k'o novoroðenèe što svjetla ne vidje.

16. Aut sicut abortivum absconditum non subsisterem, vel qui concepti non viderunt lucem.

17. Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poèinka.

17. Ibi impii cessaverunt a tumultu, et ibi requieverunt fessi robore.

18. Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

18. Et quondam vincti pariter sine molestia non audierunt vocem exactoris.

19. Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

19. Parvus et magnus ibi sunt, et servus liber a domino suo.

20. Èemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorèene duše

20. Quare misero data est lux, et vita his, qui in amaritudine animae sunt?

21. koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

21. Qui exspectant mortem, et non venit, et effodiunt quaerentes illam magis quam thesauros;

22. Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreæe kad bi grob svoj našli.

22. gaudentque vehementer et laetantur sepulcro.

23. Što æe to èovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeèio?

23. Viro, cuius abscondita est via, et circumdedit eum Deus tenebris.

24. Zato videæ' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.

24. Antequam comedam, suspiro, et quasi inundantes aquae sic rugitus meus.

25. Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, èega god se bojah.

25. Quia timor, quem timebam, evenit mihi, et, quod verebar, accidit.

26. Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi poèinka."

26. Non dissimulavi, non silui, non quievi, et venit super me indignatio”.