Knjiga o Jobu, 11
1. Sofar iz Naama progovori tad i reèe:
1. Respondens autem Sophar Naamathites dixit:
2. "Zar na rijeèi mnoge da se ne odvrati? Zar æe se brbljavac još i opravdati?
2. “Numquid illi, qui multa loquitur, non et respondetur? Aut vir verbosus iustificabitur?
3. Zar æe tvoje trice ušutkati ljude, zar æe ruganje ostat' neizrugano?
3. Vaniloquium tuum viros tacere faciet, et, cum ceteros irriseris, a nullo confutaberis?
4. Rekao si: 'Nauk moj je neporoèan, u oèima tvojim èist sam i bez ljage.'
4. Dixisti enim: “Purus est sermo meus, et mundus sum in conspectu tuo”.
5. Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
5. Atque utinam Deus ipse loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi,
6. kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe raèun ište.
6. ut ostenderet tibi secreta sapientiae et arcana consilia eius, et intellegeres quod multo minora quaerat a te, quam meretur iniquitas tua.
7. Možeš li dubine Božje proniknuti, dokuèiti savršenstvo Svesilnoga?
7. Forsitan vestigia Dei comprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem reperies?
8. Od neba je više: što još da uèiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?
8. Excelsior caelo est, et quid facies? Profundior inferno, et quid cognosces?
9. Duže je od zemlje - šire je od mora!
9. Longior terra mensura eius et latior mari.
10. Ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti?
10. Si subverterit vel concluserit et coarctaverit, quis contradicet ei?
11. Jer on u èovjeku prozire prijevaru, vidi opaèinu ako i ne gleda.
11. Ipse enim novit hominum vanitatem; et videns iniquitatem nonne considerat?
12. Èovjek se bezuman obraæa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
12. Sed et vir vacuus cordatus fit, et homo tamquam pullum onagri nascitur.
13. Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
13. Tu autem, si cor tuum firmaveris et expanderis ad eum manus tuas,
14. ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
14. si iniquitatem, quae est in manu tua, abstuleris a te, et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia,
15. èisto æeš èelo moæi tad podiæi, èvrst æeš biti i bojati se neæeš.
15. tunc levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis.
16. Svojih se kušnja neæeš sjeæat' više kao ni vode koja je protekla.
16. Miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum, quae praeterierunt, recordaberis.
17. Jasnije æe tvoj život sjat' no podne, tmina æe se obratit' u svanuæe.
17. Et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam, et, cum te caligine tectum putaveris, orieris ut lucifer.
18. U uzdanju svom živjet æeš sigurno i zaštiæen poèivat æeš u miru.
18. Et habebis fiduciam, proposita tibi spe, et defossus securus dormies.
19. Kad legneš, nitko te buniti neæe; mnogi æe tvoju tražiti naklonost.
19. Requiesces, et non erit qui te exterreat; et deprecabuntur faciem tuam plurimi.
20. A zlikovcima ugasnut æe oèi, neæe im više biti utoèišta: izdahnut', bit æe jedina im nada."
20. Oculi autem impiorum deficient, et effugium peribit ab eis; et spes illorum exhalatio animae”.
