Amos, 6

1. Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraæa dom Izraelov.

2. Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siðite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruèje veæe od vašega?

3. Mislite: daleko je kobni dan, a primièete vlast nasilja.

4. Ležeæi na bjelokosnim posteljama, na poèivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje;

5. deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David,

6. piju vino iz vrèeva i mažu se najfinijim uljem, al za slom Josipov ne mare.

7. Stog æe prvi sad biti prognani; umuknut æe veselje raskošnika.

8. Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat æu grad i sve u njemu."

9. Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijet æe.

10. Roðak æe i spaljivaè prionuti da iznesu kosti iz kuæe; ako bi tko upitao onog u kutu kuæe: "Je li još tko ostao s tobom?" on æe odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."

11. Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuæa ruši u komade, mala se kuæa ori u komadiæe.

12. Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?

13. Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?"

14. "Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što æe vas tlaèiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."