Izaija, 25

1. Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo èudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran,

1. Domine, Deus meus es tu; exaltabo te, confitebor no mini tuo, quoniam fecisti mirabilia, cogitationes antiquas, fideles, veraces.

2. jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrðeno u ruševine. Tvrða neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neæe.

2. Quia posuisti civitatem in tumulum, urbem munitam in ruinam: arx superborum non amplius est civitas, in sempiternum non reaedificabitur.

3. Zato te slavi narod snažan, grad moænih plemena tebe se boji;

3. Super hoc glorificabit te populus fortis, civitas gentium robustarum timebit te;

4. jer ti si utoèište nevoljnom, utoèište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer æud je silnièka kao pljusak zimski;

4. quia factus es fortitudo pauperi, fortitudo egeno in tribulatione sua, protectio a turbine, umbraculum ab aestu: spiritus enim robustorum quasi imber hiemalis.

5. kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednièka.

5. Sicut aestus in arida tumultum superborum humiliabis; sicut aestus in umbra nubis canticum fortium reprimes.

6. I Jahve nad Vojskama spremit æe svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soène, od vina staložena.

6. Et faciet Dominus exercituum omnibus populis in monte hoc convivium pinguium, convivium vini meri, pinguium medullatorum, vini deliquati.

7. Na ovoj gori on æe raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivaè koji sva plemena pokrivaše

7. Et praecipitabit in monte isto faciem vinculi colligati super omnes populos et telam, quam orditus est super omnes nationes.

8. i uništit æe smrt zasvagda. I suzu æe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu æe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reèe.

8. Praecipitabit mortem in sempiternum et absterget Dominus Deus lacrimam ab omni facie et opprobrium populi sui auferet de universa terra, quia Dominus locutus est.

9. I reæi æe se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klièimo i veselimo se spasenju njegovu,

9. Et dicetur in die illa: “Ecce Deus noster iste, exspectavimus eum, ut salvaret nos; iste Dominus, sustinuimus eum: exsultabimus et laetabimur in salutari eius.

10. jer ruka Jahvina na ovoj gori poèiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu;

10. Quia requiescet manus Domini in monte isto”. Et triturabitur Moab in loco suo, sicuti teruntur paleae in sterquilinio;

11. ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivaè kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.

11. et extendet manus suas in medio eius, sicut extendit natans ad natandum; et humiliabitur superbia eius cum allisione manuum eius.

12. Visoku tvrðu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši.

12. Et firmum munimentum murorum tuorum evertit, deiecit, prostravit in terram usque ad pulverem.