Izaija, 7

1. U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.

1. Et factum est in diebus Achaz filii Ioatham filii Oziae regis Iu dae, ascendit Rasin rex Syriae et Phacee filius Romeliae rex Israel in Ierusalem ad proeliandum contra eam; et non potuerunt debellare eam.

2. Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveæe ustrepti od vjetra.

2. Et nuntiaverunt domui David dicentes: “Requievit Syria super Ephraim”. Et commotum est cor eius et cor populi eius, sicut moventur ligna silvarum a facie venti.

3. I Jahve reèe Izaiji: "Iziði pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.

3. Et dixit Dominus ad Isaiam: “Egredere in occursum Achaz, tu et Seariasub (id est Reliquiae revertentur) filius tuus, ad extremum aquaeductus piscinae superioris in viam agri fullonis;

4. Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina,

4. et dices ad eum: Vide, ut sileas; noli timere, et cor tuum ne formidet a duabus caudis titionum fumigantium istorum, ob ardorem irae Rasin et Syriae et filii Romeliae,

5. jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.'

5. eo quod consilium malum inierit contra te Syria, Ephraim et filius Romeliae dicentes:

6. Poðimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova.

6. “Ascendamus ad Iudam et terrorem iniciamus ei et avellamus eum ad nos et ponamus regem in medio eius filium Tabeel””.

7. Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neæe zbiti: toga biti neæe!

7. Haec dicit Dominus Deus: “Non stabit et non erit!

8. [8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;

8. Caput enim Syriae Damascus, et caput Damasci Rasin; et adhuc sexaginta et quinque anni et desinet Ephraim esse populus;

9. Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neæe više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se neæete!"

9. et caput Ephraim Samaria, et caput Samariae filius Romeliae. Si non credideritis, non permanebitis”.

10. Jahve opet progovori Ahazu i reèe mu:

10. Et adiecit Dominus loqui ad Achaz dicens:

11. "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina."

11. “Pete tibi signum a Domino Deo tuo in profundum inferni sive in excelsum supra”.

12. Ali Ahaz odgovori: "Ne, neæu iskati i neæu iskušavati Jahvu."

12. Et dixit Achaz: “Non petam et non tentabo Dominum”.

13. Tada reèe Izaija: "Èujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!

13. Et dixit: “Audite ergo, domus David; numquid parum vobis est molestos esse hominibus, quia molesti estis et Deo meo?

14. Zato, sam æe vam Gospodin dati znak: Evo, zaèet æe djevica i roditi sina i nadjenut æe mu ime Emanuel!

14. Propter hoc dabit Dominus ipse vobis signum. Ecce, virgo concipiet et pariet filium et vocabit nomen eius Emmanuel;

15. Vrhnjem i medom on æe se hraniti dok ne nauèi odbacivat' zlo i birati dobro.

15. butyrum et mel comedet, ut ipse sciat reprobare malum et eligere bonum.

16. Jer prije nego djeèak nauèi odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet æe zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.

16. Quia antequam sciat puer reprobare malum et eligere bonum, desolabitur terra, cuius tu formidas duos reges;

17. Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuæe oca tvojega dovest æe Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga.

17. adducet Dominus super te et super populum tuum et super domum patris tui dies, qui non venerunt a diebus separationis Ephraim a Iuda, regem Assyriorum”.

18. U dan onaj zazviždat æe Jahve muhama na ušæu egipatskih rijeka i pèelama u zemlji asirskoj

18. Et erit in die illa: sibilabit Dominus muscae, quae est in extremo fluminum Aegypti, et api, quae est in terra Assur;

19. da doðu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima.

19. et venient et requiescent omnes in vallibus praeruptis et in cavernis petrarum et in omnibus frutetis et in omnibus pascuis.

20. U dan onaj Gospod æe obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza.

20. In die illa radet Dominus in novacula conducta e regione trans flumen C in rege Assyriorum C caput et pilos pedum et barbam quoque abradet.

21. U dan onaj svatko æe hraniti po kravu i dvije ovce

21. Et erit in die illa: nutriet homo vitulam et duas oves

22. i od obilja mlijeka koje æe mu dati hranit æe se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit æe se koji god u zemlji preostanu.

22. et prae ubertate lactis comedet butyrum; butyrum enim et mel manducabit omnis, qui relictus fuerit in medio terrae.

23. U dan onaj gdje god bijaše tisuæu èokota, vrijednih tisuæu srebrnika, izrast æe draè i trnje.

23. Et erit in die illa: omnis locus, ubi fuerint mille vites mille argenteis, spinae et vepres erunt.

24. Onamo æe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva æe zemlja u draè i trnje zarasti.

24. Cum sagittis et arcu ingredientur illuc, vepres enim et spinae erit universa terra.

25. A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neæe iæi, strašeæi se trnja i draèa: onuda æe goveda pasti i gaziti ovce."

25. Et in omnes montes, qui in sarculo sarriebantur, nemo veniet prae terrore spinarum et veprium, et erit in pascua bovis et in conculcationem pecoris.