Izaija, 49

1. Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.

1. Audite me, insulae, et attendite, populi de longe; Dominus ab utero vocavit me, de ventre matris meae recordatus est nominis mei;

2. Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.

2. et posuit os meum quasi gladium acutum, in umbra manus suae protexit me et posuit me sicut sagittam electam, in pharetra sua abscondit me

3. Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!"

3. et dixit mihi: “Servus meus es tu, Israel, in quo gloriabor”.

4. A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.

4. Et ego dixi: “In vacuum laboravi, sine causa et vane fortitudinem meam consumpsi; verumtamen iudicium meum cum Domino, et merces mea cum Deo meo”.

5. Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga.

5. Et nunc dicit Dominus, qui formavit me ex utero servum sibi, ut reducerem Iacob ad eum, et Israel ei congregaretur; et glorificatus sum in oculis Domini, et Deus meus factus est fortitudo mea.

6. I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

6. Et dixit: “Parum est ut sis mihi servus ad suscitandas tribus Iacob et reliquias Israel reducendas: dabo te in lucem gentium, ut sit salus mea usque ad extremum terrae”.

7. Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."

7. Haec dicit Dominus, redemptor Israel, Sanctus eius, ad contemptum in anima, ad abominatum in gente, ad servum dominorum: “Reges videbunt et consurgent, principes quoque et adorabunt, propter Dominum, quia fidelis est, Sanctum Israel, qui elegit te”.

8. Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,

8. Haec dicit Dominus: “In tempore beneplaciti exaudivi te et in die salutis auxiliatus sum tui; et servavi te et dedi te in foedus populi, ut suscitares terram et distribueres hereditates dissipatas;

9. da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima.

9. ut diceres his, qui vincti sunt: “Exite”, et his, qui in tenebris: “Revelamini”. Super vias pascentur, et in omnibus collibus decalvatis pascua eorum;

10. Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode.

10. non esurient neque sitient, et non percutiet eos aestus vel sol, quia miserator eorum reget eos et ad fontes aquarum adducet eos.

11. Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti."

11. Et ponam omnes montes meos in viam, et semitae meae exaltabuntur.

12. Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.

12. Ecce isti de longe venient, et ecce illi ab aquilone et mari, et isti de terra Sinim”.

13. Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

13. Laudate, caeli, et exsulta, terra; iubilate, montes, laudem, quia consolatur Dominus populum suum et pauperum suorum miseretur.

14. Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."

14. Et dixit Sion: “Dereliquit me Dominus, et Dominus oblitus est mei”.

15. "Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu.

15. Numquid oblivisci potest mulier infantem suum, ut non misereatur filio uteri sui? Et si illa oblita fuerit, ego tamen non obliviscar tui.

16. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima.

16. Ecce in manibus meis descripsi te; muri tui coram me semper.

17. Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.

17. Festinant structores tui; destruentes te et dissipantes a te exibunt.

18. Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti!

18. Leva in circuitu oculos tuos et vide: omnes isti congregati sunt, venerunt tibi. “Vivo ego, dicit Dominus, quia omnibus his velut ornamento vestieris et circumdabis tibi eos quasi sponsa”.

19. Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu.

19. Quia ruinae tuae et solitudines tuae et terra eversa: nunc angusta eris prae habitatoribus; et longe erunt, qui devorabant te.

20. Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'

20. Adhuc dicent in auribus tuis filii orbitatis tuae: “Angustus est mihi locus; fac spatium mihi, ut habitem”.

21. I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'"

21. Et dices in corde tuo: “Quis genuit mihi istos? Ego orbata et non pariens, transmigrata et captiva; et istos quis enutrivit? Ecce ego relicta eram sola; et isti ubi erant?”.

22. Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima.

22. Haec dicit Dominus Deus: “Ecce levabo ad gentes manum meam et ad populos exaltabo signum meum; et afferent filios tuos in ulnis, et filiae tuae super umeros portabuntur.

23. Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti."

23. Et erunt reges nutricii tui, et reginae nutrices tuae; vultu in terram demisso adorabunt te et pulverem pedum tuorum lingent. Et scies quia ego Dominus: non confundentur, qui sperant in me”.

24. Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku?

24. Numquid tolletur a forti praeda, aut, quod captum fuerit, a robusto salvari poterit?

25. Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti;

25. Quia haec dicit Dominus: “Equidem et captivus a forti tolletur, et, quod ablatum fuerit a robusto, salvabitur; cum his, qui contendebant tecum, ego contendam et filios tuos ego salvabo.

26. tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."

26. Et cibabo hostes tuos carnibus suis, et quasi musto sanguine suo inebriabuntur; et sciet omnis caro quia ego Dominus salvator tuus, et redemptor tuus Fortis Iacob”.