Izaija, 42

1. Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

1. Ecce servus meus, suscipiam eum; electus meus, complacet sibi in illo anima mea; dedi spiritum meum super eum, iudicium gentibus proferet.

2. On ne vièe, on ne diže glasa, niti se èuti može po ulicama.

2. Non clamabit neque vociferabitur, nec audietur vox eius foris.

3. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,

3. Calamum quassatum non conteret et linum fumigans non exstinguet; in veritatem proferet iudicium.

4. ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

4. Non languebit nec frangetur, donec ponat in terra iudicium; et legem eius insulae exspectant.

5. Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biæima što njome hode.

5. Haec dicit Dominus Deus, creans caelos et extendens eos, firmans terram et quae germinant ex ea, dans flatum populo, qui est super eam, et spiritum calcantibus eam:

6. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

6. “Ego, Dominus, vocavi te in iustitia et apprehendi manum tuam; et formavi te et dedi te in foedus populi, in lucem gentium,

7. da otvoriš oèi slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

7. ut aperires oculos caecorum et educeres de conclusione vinctum, de domo carceris sedentes in tenebris.

8. Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima.

8. Ego Dominus: hoc est nomen meum; et gloriam meam alteri non dabo et laudem meam sculptilibus.

9. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.

9. Quae prima fuerunt, ecce venerunt; nova quoque ego annuntio: antequam oriantur, audita vobis faciam”.

10. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!

10. Cantate Domino canticum novum, laus eius ab extremis terrae; qui descenditis in mare, et plenitudo eius, insulae et habitatores earum.

11. Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih vrhova!

11. Exsultent desertum et civitates eius, vici, quos habitat Cedar. Iubilent habitatores Petrae, de vertice montium clament.

12. Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!

12. Ponant Domino gloriam et laudem eius in insulis nuntient.

13. Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja.

13. Dominus sicut fortis egredietur, sicut vir proeliator suscitabit zelum; vociferabitur et conclamabit, super inimicos suos praevalebit.

14. "Šutjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao žena kada raða, dašæem i uzdišem.

14. “Tacui semper, silui, patiens fui; sicut parturiens ululabo, gemam et fremam simul.

15. Isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti.

15. Desertos faciam montes et colles et omne gramen eorum exsiccabo; et ponam flumina in insulas et stagna arefaciam.

16. Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti.

16. Et ducam caecos in viam, quam nesciunt, et in semitis, quas ignoraverunt, ambulare eos faciam; ponam tenebras coram eis in lucem et prava in recta. Haec verba faciam eis et non dereliquam eos”.

17. Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'"

17. Conversi sunt retrorsum; confundantur confusione, qui confidunt in sculptili, qui dicunt conflatili: “Vos dii nostri”.

18. Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

18. Surdi, audite; et caeci, intuemini ad videndum.

19. Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

19. Quis caecus sicut servus meus, et surdus sicut nuntius, quem ego mittam? Quis caecus sicut qui restitutus est? Et quis caecus sicut servus Domini?

20. Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi èuo!

20. Multa vidisti, sed non servas; aures aperuisti, sed non audis.

21. Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi Zakon svoj.

21. Dominus voluit propter iustitiam suam magnificare legem et extollere.

22. A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!"

22. Ipse autem populus direptus et vastatus; in foveis conclusi omnes, et in domibus carcerum absconditi sunt. Facti sunt in rapinam, nec est qui eruat; in direptionem, nec est qui dicat: “Redde!”.

23. Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?

23. Quis est in vobis, qui audiat hoc, attendat et auscultet futura?

24. Tko je pljaèkašu izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon nismo slušali?

24. Quis dedit in direptionem Iacob et Israel vastantibus? Nonne Dominus ipse, cui peccavimus? Et noluerunt in viis eius ambulare et non audierunt legem eius.

25. Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.

25. Et effudit super eum indignationem furoris sui et forte bellum. Et combussit eum in circuitu, et non cognovit; et succendit eum, et non intellexit.