Izaija, 60

1. Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.

1. Surge, illuminare, quia venit lumen tuum, et gloria Domini super te orta est.

2. A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.

2. Quia ecce tenebrae operient terram et caligo populos; super te autem orietur Dominus, et gloria eius in te videbitur.

3. K tvojoj svjetlosti koraèaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

3. Et ambulabunt gentes in lumine tuo, et reges in splendore ortus tui.

4. Podigni oèi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kæeri ti nose u naruèju.

4. Leva in circuitu oculos tuos et vide: omnes isti congregati sunt, venerunt tibi; filii tui de longe veniunt, et filiae tuae in ulnis gestantur.

5. Gledat æeš tad i sjati radošæu, igrat æe srce i širit' se, jer k tebi æe poteæi bogatstvo mora, blago naroda k tebi æe pritjecati.

5. Tunc videbis et illuminaberis, et palpitabit et dilatabitur cor tuum, quia confluet ad te multitudo maris, fortitudo gentium veniet tibi;

6. Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi.

6. inundatio camelorum operiet te, dromedarii Madian et Epha; omnes de Saba venient, aurum et tus deferentes et laudem Domini annuntiantes.

7. Sva stada kedarska u tebi æe se sabrati, ovnovi nebajotski bit æe ti na službu. Penjat æe se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit æu Dom Slave svoje!

7. Omne pecus Cedar congregabitur tibi, arietes Nabaioth ministrabunt tibi; offerentur super placabili altari meo, et domum gloriae meae glorificabo.

8. Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim?

8. Quae sunt istae, quae ut nubes volant, et quasi columbae ad fenestras suas?

9. Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.

9. Me enim insulae exspectabunt, et in principio naves Tharsis, ut adducant filios tuos de longe, argentum eorum et aurum eorum cum eis, nomini Domini Dei tui et Sancto Israel, quia glorificavit te.

10. Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit æe ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.

10. Et aedificabunt filii peregrinorum muros tuos, et reges eorum ministrabunt tibi; in indignatione enim mea percussi te, sed in beneplacito meo misertus sum tui.

11. Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode.

11. Et aperientur portae tuae iugiter, die ac nocte non claudentur, ut afferatur ad te fortitudo gentium, et reges earum adducantur.

12. Jer propast æe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti æe se narodi sasvim zatrti.

12. Gens enim et regnum, quae non servierint tibi, peribunt, et gentes vastitate vastabuntur.

13. K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje æe moje proslaviti!

13. Gloria Libani ad te veniet, cupressus, ulmus et abies simul, ad ornandum locum sanctuarii mei; et locum pedum meorum glorificabo.

14. K tebi æe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaèitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat æe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova.

14. Et venient ad te curvi filii eorum, qui humiliaverunt te, et adorabunt vestigia pedum tuorum omnes, qui detrahebant tibi, et vocabunt te Civitatem Domini, Sion Sancti Israel.

15. Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, uèinit æu te vjeènim ponosom, radošæu od koljena do koljena.

15. Pro eo quod fuisti derelicta et odio habita, et non erat qui per te transiret, ponam te in superbiam saeculorum, gaudium in generationem et generationem;

16. Ti æeš sisati mlijeko naroda, sisat æeš grudi kraljeva. I znat æeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.

16. et suges lac gentium et mamilla regum lactaberis et scies quia ego Dominus salvator tuus, et redemptor tuus Fortis Iacob.

17. Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto željeza, donijet æu srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit æu Mir, Pravdu za vladara.

17. Pro aere afferam aurum et pro ferro afferam argentum et pro lignis aes et pro lapidibus ferrum; et ponam custodes tuos pacem et praepositos tuos iustitiam.

18. Više se neæe slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem podruèju. Zidine æeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata.

18. Non audietur ultra violentia in terra tua, vastitas et contritio in terminis tuis; et vocabis Salutem muros tuos et portas tuas Laudem.

19. Neæe ti više sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit' mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti tvoj sjaj.

19. Non erit tibi amplius sol ad lucendum per diem, nec splendor lunae illuminabit te, sed erit tibi Dominus in lucem sempiternam, et Deus tuus in gloriam tuam.

20. Sunce tvoje neæe više zalaziti nit' æe ti mjesec pomrèati, jer æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo, i okonèat æe se dani tvoje žalosti.

20. Non occidet ultra sol tuus, et luna tua non minuetur, quia erit tibi Dominus in lucem sempiternam, et complebuntur dies luctus tui.

21. Svi u tvom narodu bit æe pravednici i posjedovat æe zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.

21. Populus autem tuus omnes iusti; in perpetuum hereditabunt terram, germen plantationis meae, opus manus meae ad glorificandum.

22. Od najmanjega postat æe tisuæa, od neznatnoga moæan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo æu vrijeme izvršiti.

22. Minimus erit in mille, et parvulus in gentem fortem. Ego Dominus in tempore eius subito faciam istud.