Gefunden 172 Ergebnisse für: njihovu

  • Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike. (Knjiga Sirahova 16, 3)

  • mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu naviješta opæina. (Knjiga Sirahova 44, 15)

  • Zato je i saèuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuæa pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teèe med i mlijeko. (Knjiga Sirahova 46, 8)

  • jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana. (Knjiga Sirahova 47, 7)

  • Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu." (Izaija 3, 17)

  • Da, ovako mi reèe Jahve: Kao što lav ili laviæ nad plijenom reži, pa i kad se strèi na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako æe Jahve nad Vojskama siæi da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. (Izaija 31, 4)

  • Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade. (Izaija 34, 2)

  • Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. (Izaija 40, 26)

  • Zbog patnje duše svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. (Izaija 53, 11)

  • A narod ovaj kojemu prorokuju ležat æe po ulicama jeruzalemskim, pokošen maèem i glaðu, i neæe biti èovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kæeri njihove. Tako æu na njih izliti zloæu njihovu." (Jeremija 14, 16)

  • nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. (Jeremija 16, 15)

  • Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. (Jeremija 17, 16)


“Amar significa dar aos outros – especialmente a quem precisa e a quem sofre – o que de melhor temos em nós mesmos e de nós mesmos; e de dá-lo sorridentes e felizes, renunciando ao nosso egoísmo, à nossa alegria, ao nosso prazer e ao nosso orgulho”. São Padre Pio de Pietrelcina