Gefunden 389 Ergebnisse für: gnjev Božji

  • Kad su Filistejci osvojili Kovèeg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. (Prva knjiga o Samuelu 5, 1)

  • Nato Filistejci uzeše Kovèeg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. (Prva knjiga o Samuelu 5, 2)

  • Oni tada poslaše Kovèeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovèeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: "Donesoše Kovèeg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" (Prva knjiga o Samuelu 5, 10)

  • A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi èovjek Božji; to je vrlo ugledan èovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo, dakle, k njemu, možda æe nas uputiti u ono zbog èega smo pošli na put." (Prva knjiga o Samuelu 9, 6)

  • Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji. (Prva knjiga o Samuelu 9, 10)

  • Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, doðe mu u susret povorka proroka i duh Božji siðe na njega te on pade u proroèki zanos usred njih. (Prva knjiga o Samuelu 10, 10)

  • Kad je Šaul èuo te rijeèi, duh Jahvin siðe na njega i silan gnjev uskipje u njemu. (Prva knjiga o Samuelu 11, 6)

  • I uze on dva vola, isijeèe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruèi: "Tko ne poðe za Šaulom, ovako æe biti s njegovim govedima." I strah Božji obuze ljude te poðoše kao jedan èovjek. (Prva knjiga o Samuelu 11, 7)

  • Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i èetu pljaèkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. (Prva knjiga o Samuelu 14, 15)

  • Tada rekoše Šaulu sluge njegove: "Evo, zao duh Božji salijeæe te. (Prva knjiga o Samuelu 16, 15)

  • Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potražiti èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje." (Prva knjiga o Samuelu 16, 16)

  • I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega. (Prva knjiga o Samuelu 16, 23)


“Que Maria sempre enfeite sua alma com as flores e o perfume de novas virtudes e coloque a mão materna sobre sua cabeça. Fique sempre e cada vez mais perto de nossa Mãe celeste, pois ela é o mar que deve ser atravessado para se atingir as praias do esplendor eterno no reino do amanhecer.” São Padre Pio de Pietrelcina