Gefunden 50 Ergebnisse für: Jošui

  • Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Jošui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. (Jošua 15, 13)

  • Obrate se tada Josipovi sinovi Jošui i upitaju: "Zašto si nam dao u baštinu prema jednom ždrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?" (Jošua 17, 14)

  • Odoše oni ljudi, proðoše zemljom i u knjigu popisaše sve gradove u sedam dijelova, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilu. (Jošua 18, 9)

  • Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine meðe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. (Jošua 19, 49)

  • Jahve reèe Jošui: (Jošua 20, 1)

  • Poðoše tada glavari levitskih obitelji k sveæeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. (Jošua 21, 1)

  • A narod odgovori Jošui: "Ne, mi æemo služiti Jahvi!" (Jošua 24, 21)

  • Odgovori narod Jošui: "Služit æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo njegov slušati." (Jošua 24, 24)

  • Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. (Knjiga o sucima 2, 23)

  • Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. (Prva knjiga o kraljevima 16, 34)

  • Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku: (Hagaj 1, 1)

  • Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni doðoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. (Hagaj 1, 14)


“Que Maria sempre enfeite sua alma com as flores e o perfume de novas virtudes e coloque a mão materna sobre sua cabeça. Fique sempre e cada vez mais perto de nossa Mãe celeste, pois ela é o mar que deve ser atravessado para se atingir as praias do esplendor eterno no reino do amanhecer.” São Padre Pio de Pietrelcina