Gefunden 3033 Ergebnisse für: Eli
Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velièanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. (Habakuk 3, 3)
Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada æe i junak zajaukati. (Sefanija 1, 14)
Usred nje æe stado ležati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. (Sefanija 2, 14)
To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama. (Sefanija 2, 15)
Klikæi od radosti, Kæeri sionska, vièi od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kæeri jeruzalemska! (Sefanija 3, 14)
Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku: (Hagaj 1, 1)
A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki sveæenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i rijeèi proroka Hagaja u onome radi èega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. (Hagaj 1, 12)
Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni doðoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. (Hagaj 1, 14)
"Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i ostalom narodu: (Hagaj 2, 2)
Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeè je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki sveæenièe! Budi junak, narode sve zemlje - rijeè je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeè je Jahve nad Vojskama! (Hagaj 2, 4)
Ali moje rijeèi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama uèinio je s nama kako bijaše namislio uèiniti prema našim putovima i našim djelima.'" (Zaharija 1, 6)
Imao sam noæu viðenje. Gle, na riðanu èovjek jaše meðu mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riði, smeði i bijeli. (Zaharija 1, 8)
