Mudre izreke, 6

1. Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,

2. vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta;

3. uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga.

4. Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama;

5. otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru.

6. Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar:

7. on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika,

8. ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.

9. A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga?

10. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak

11. i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik.

12. Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima;

13. namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima;

14. prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe.

15. Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka.

16. Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu:

17. ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

18. srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,

19. lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom.

20. Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.

21. Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

22. da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.

23. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;

24. da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke.

25. Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,

26. jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.

27. Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali?

28. Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?

29. Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne.

30. Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:

31. uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje.

32. Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini.

33. Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.

34. Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;

35. ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.