Knjiga o Jobu, 24
1. Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
2. Bezbožnici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga.
3. Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
4. Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
5. K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
6. Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog.
7. Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni.
8. Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9. Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
10. Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose.
11. Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
12. Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje.
13. Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
14. Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe.
15. Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', kaže on i zastire velom svoje lice.
16. [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju.
17. Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
18. Prije nego svane, on veæ hitro bježi kloneæi se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19. K'o što vruæina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.
20. Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opaèina.
21. Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra.
22. Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
23. Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
24. Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeèeni kao glave klasovima."
25. Nije li tako? Tko æe me u laž utjerat'? Tko moje rijeèi poništiti može?"
