Jeremija, 32

1. Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.

2. U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja.

3. Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji;

4. a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti.

5. Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'"

6. Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina:

7. 'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!'

8. Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina.

9. Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra.

10. Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji.

11. Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama,

12. predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu.

13. Tada pred njima zapovjedim Baruhu:

14. 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju.

15. Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'"

16. Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:

17. "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe!

18. Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama!

19. Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!

20. Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas,

21. ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim.

22. Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko.

23. I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje.

24. Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš.

25. A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!"

26. Tada mi doðe rijeè Jahvina:

27. "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe!

28. Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti.

29. Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi.

30. Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina.

31. Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

32. zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.

33. Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše.

34. Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.

35. Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh."

36. Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:

37. "Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive.

38. I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov.

39. I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje.

40. I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene.

41. I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom."

42. Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh.

43. Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'

44. Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.