Evanðelje po Marku, 6
1. I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici.
2. I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama?
3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega.
4. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu."
5. I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih.
6. I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao.
7. Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima.
8. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
9. nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina.
10. I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo."
12. Otišavši, propovijedali su obraæenje,
13. izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14. Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."
15. A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
16. Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
17. Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18. Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
19. Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20. jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21. I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim.
22. Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!"
23. I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
24. Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!"
25. I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
26. Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
27. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
28. donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
29. Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30. Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali.
31. I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32. Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu.
33. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih.
34. Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu.
35. A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno.
36. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."
37. No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
38. A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."
39. I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42. I jeli su svi i nasitili se.
43. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44. A jelo je pet tisuæa muškaraca.
45. On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46. I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli.
47. Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju.
48. Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi.
49. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
50. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
51. I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
52. još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53. Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu.
54. Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju
55. pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi.
56. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.