Evanðelje po Marku, 5

1. Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

2. Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom.

3. Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

4. jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5. Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

6. Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se,

7. a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!"

8. Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!"

9. Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"

10. I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

11. A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

12. Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!"

13. I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

14. Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo.

15. Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

16. A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

17. Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

18. Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

19. No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao."

20. On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili.

21. Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

22. Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

23. pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"

24. I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

25. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

26. mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

27. Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

28. Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena."

29. I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

30. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

31. A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"

32. A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini.

33. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

34. On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!"

35. Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?"

36. Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

37. I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

38. I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

39. Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava."

40. A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete.

41. Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"

42. I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku.

43. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.