1. Ovo su posljednje Davidove rijeèi: "Rijeè Davida, sina Jišajeva, rijeè èovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevaèa pjesama Izraelovih:

2. Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeè na mom jeziku.

3. Reèe mi Jakovljev Bog, reèe mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu,

4. taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše.

5. Da, moja kuæa stoji èvrsto pred Bogom: on je uèinio vjeèan Savez sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. Da, on æe dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja.

6. Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom.

7. Nitko ih se ne dotièe, osim gvožðem i kopljaèom, i potpuno se spaljuju u ognju."

8. Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak meðu trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput.

9. Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.

10. Ali se on èvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukoèila i ostala kao prirasla uz maè. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.

11. Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leæe, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca.

12. Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu.

13. Trojica izmeðu tridesetorice jednom su krenula na put i o poèetku žetve došla k Davidu u Adulamsku peæinu kad jedna filistejska èeta bijaše utaborena u Refaimskoj dolini.

14. David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu.

15. David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?"

16. Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi

17. govoreæi: "Ne dao mi Jahve da to uèinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažuæi život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, uèinila ta tri junaka.

18. Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom.

19. On se odlikovao meðu tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice.

20. Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame.

21. Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka golema stasa. Egipæanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipæaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.

22. To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meðu tridesetoricom junaka.

23. Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže.

24. Asahel, brat Joabov, bio je meðu tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema;

25. Šama iz Haroda; Elika iz Haroda;

26. Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe;

27. Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše;

28. Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;

29. Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih;

30. Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka;

31. Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;

32. Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov;

33. Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara;

34. Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona;

35. Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;

36. Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;

37. Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba;

38. Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;

39. Urija Hetit. Svega trideset i sedam.





“Nossa Senhora está sempre pronta a nos socorrer, mas por acaso o mundo a escuta e se emenda?” São Padre Pio de Pietrelcina