Knjiga o Ruti, 2

1. Noemi imaše roðaka po mužu, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz.

1. Erat autem Noemi consangui neus viri sui homo potens et for tis nomine Booz.

2. Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!"

2. Dixitque Ruth Moabitis ad socrum suam: “Si permittis, vadam in agrum et colligam spicas, quae fugerint manus metentium, ubicumque clementis in me patris familias repperero gratiam”. Cui illa respondit: “Vade, filia mea”.

3. I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za žeteocima. A sreæa je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova.

3. Abiit itaque et colligebat spicas post terga metentium. Accidit autem ut ager ille haberet dominum nomine Booz, qui erat de cognatione Elimelech.

4. I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: "Jahve te blagoslovio!"

4. Et ecce ipse veniebat de Bethlehem dixitque messoribus: “Dominus vobiscum”. Qui responderunt ei: “Benedicat tibi Dominus”.

5. Boaz æe nato momku koji je nadzirao žeteoce: "Èija je ona mlada žena?"

5. Dixitque Booz iuveni, qui messoribus praeerat: “Cuius est haec puella?”.

6. A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka što je došla prateæi Noemi s Moapskih poljana.

6. Qui respondit: “Haec est Moabitis, quae venit cum Noemi de regione Moabitide

7. Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuæu."

7. et rogavit, ut spicas colligeret remanentes sequens messorum vestigia; et de mane usque nunc stat in agro et nunc tantum ad momentum requievit”.

8. Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika.

8. Et ait Booz ad Ruth: “Audi, filia: ne vadas ad colligendum in alterum agrum nec recedas ab hoc loco, sed iungere puellis meis.

9. Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju."

9. Vide et, ubi messuerint, sequere eas; mandavi enim pueris, ut nemo tibi molestus sit; sed, si sitieris, vade ad sarcinulas et bibe de aqua, quam pueri hauserint”.

10. Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuješ pažnju kad sam tuðinka?"

10. Quae cadens in faciem suam et adorans super terram dixit ad eum: “Unde mihi hoc, ut invenirem gratiam ante oculos tuos, et nosse me dignareris peregrinam mulierem?”.

11. Boaz joj odgovori: "Èuo sam što si sve uèinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavièaj svoj te došla u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi poznavala.

11. Cui ille respondit: “Nuntiata sunt mihi omnia, quae feceris socrui tuae post mortem viri tui et quod dereliqueris parentes tuos et terram, in qua nata es, et veneris ad populum, quem ante nesciebas.

12. Neka ti Jahve plati sve što si uèinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"

12. Reddat tibi Dominus pro opere tuo, et plenam mercedem recipias a Domino, Deo Israel, ad quem venisti et sub cuius confugisti alas”.

13. Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja."

13. Quae ait: “Inveniam gratiam ante oculos tuos, domine mi, qui consolatus es me et locutus es ad cor ancillae tuae, quae non sum similis unius puellarum tuarum”.

14. Kad bijaše vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteèe.

14. Dixitque ad eam Booz hora vescendi: “Veni huc et comede panem et intinge buccellam tuam in aceto”. Sedit itaque ad messorum latus, et porrexit ei polentam, comeditque et saturata est et tulit reliquias.

15. Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati.

15. Atque inde surrexit, ut spicas ex more colligeret. Praecepit autem Booz pueris suis dicens: “Etiam inter manipulos colligat, ne prohibeatis eam;

16. Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!"

16. quin et de fasciculis spicas proicite et remanere permittite, ut colligat, et colligentem nemo corripiat”.

17. I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovrše ono što je napabirèila: bijaše otprilike jedna efa jeèma.

17. Collegit ergo in agro usque ad vesperam; et, quae collegerat virga excutiens, invenit hordei quasi ephi mensuram (id est tres modios).

18. Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila.

18. Quos portans reversa est in civitatem et ostendit socrui suae, quae collegerat; insuper protulit et dedit ei de reliquiis cibi sui, quo saturata fuerat.

19. Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se Boaz."

19. Dixitque ei socrus: “Ubi hodie collegisti et ubi fecisti opus? Sit benedictus, qui misertus est tui!”. Indicavitque ei apud quem esset operata et dixit: “Nomen viri est Booz”.

20. Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraæuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je èovjek naš rod; jedan od naših skrbnika."

20. Cui respondit Noemi: “Benedictus sit a Domino, quia non subtraxit gratiam suam nec vivis nec mortuis!”. Rursumque ait: “Propinquus noster est homo ex eis, qui pro nobis ius redemptionis habent”.

21. Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi reèe: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'"

21. Et Ruth: “Hoc quoque, inquit, praecepit mihi, ut tamdiu messoribus eius iungerer, donec omnes segetes meterentur”.

22. Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."

22. Cui dixit socrus: “Melius est, filia mea, ut cum puellis eius exeas ad metendum, ne in alieno agro quispiam tibi molestus sit”.

23. I tako se držala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne požeše i jeèam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.

23. Iuncta est itaque puellis Booz usque ad finem messis hordei et tritici; et mansit cum socru sua.