Judita, 7

1. Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih.

1. Crastina autem die praecepit Holofernes omni militiae suae et omni populo suo, qui affuerunt in auxilium illius, ut pararent se ad Betuliam et ascensus montanae praeoccuparent et facerent pugnam adversus filios Israel.

2. Toga istog dana krenuše svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisuæa pješaka i dvanaest tisuæa konjanika, ne brojeæi opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke meðu njima.

2. Et paraverunt se in illa die omnis vir potens eorum; et virtus eorum virorum bellatorum erat centum septuaginta milia peditum et equitum duodecim milia, praeter impedimenta et viros, qui erant pedites in eis, multitudo magna valde.

3. Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suèelice Ezdrelonu.

3. Et castra collocaverunt in convallem iuxta Betuliam ad fontem et praetenderunt in latitudinem contra Dothain usque ad Abelmain et in longitudinem a Betulia usque Chyamonem, quae est contra Esdrelon.

4. Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu poèeše govoriti meðu sobom: "Ovi æe potamaniti sve na zemlji! Ni najviše planine, ni klanci, ni bregovi neæe izdržati pod njihovom težinom."

4. Filii autem Israel, ut viderunt multitudinem eorum, turbati sunt valde et dixerunt unusquisque ad proximum suum: “Nunc lingent isti faciem totius terrae, nec montes alti neque valles neque colles sustinebunt pondus eorum”.

5. Svaki pograbi oružje; upalivši luèi na svojim kulama, ostadoše na straži svu onu noæ.

5. Et accipientes unusquisque vasa sua bellica et accendentes ignem in turribus murorum suorum manebant custodientes per totam noctem illam.

6. Ujutro izvede Holoferno sve konjaništvo pred oèi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji;

6. Altera autem die eduxit Holofernes omnem equitatum suum contra faciem filiorum Israel, qui erant in Betulia,

7. podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj.

7. et visitavit ascensus civitatis eorum et fontes aquarum perambulavit et praeoccupavit eos. Et praeposuit eis castra virorum bellatorum et ipse convertit in populum suum.

8. Doðoše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te rekoše:

8. Et accedentes ad eum omnes principes filiorum Esau et omnes duces populi Moab et magistratus maritimae dixerunt:

9. "Neka posluša naš gospodar nekoliko naših rijeèi da ne bi pretrpio poraz vojske svoje.

9. “Audiat verbum dominator noster, ne fiat confractio in virtute tua.

10. Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima živi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda.

10. Populus enim hic filiorum Israel non fidit in lanceis suis sed in altitudinibus montium, in quibus inhabitant; non enim est facile ascendere vertices montium ipsorum.

11. Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa neæe poginuti ni jedan èovjek koji pripada tvome narodu.

11. Et nunc, dominator, noli pugnare ad eos sicut pugna fit belli, et non cadet ex populo tuo vir unus;

12. Ostani u svome taboru èuvajuæi brižno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

12. sed mane in castris tuis custodiens omnem virum virtutis tuae, et obtineant pueri tui fontem aquarum, qui emanat a radice montis,

13. Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada.

13. quia inde hauriunt aquas omnes inhabitantes Betuliam. Et interficiet eos sitis, et tradent civitatem suam, et nos et populus tuus ascendemus super vertices montium proximos et obsidebimus in eis in custodiam, ut non exeat de civitate vir unus.

14. Glad æe umoriti njih i njihove žene i njihovu djecu, pa još prije nego ih sasijeèemo maèem, ležat æe onemoæali po trgovima boravišta svoga.

14. Et destilliscent in fame et siti ipsi et mulieres eorum et filii eorum et, priusquam veniat gladius super eos, prosternentur in plateis habitationis suae,

15. Tada æeš im groznom odmazdom platiti što se pobuniše i ne iziðoše ti s mirom u susret."

15. et retribues eis retributionem malam, eo quod secesserunt et non obviaverunt faciei tuae in pace”.

16. Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uèine kako su ga svjetovali.

16. Et placuerunt verba eorum coram Holoferne et coram omnibus famulis eius, et constituit facere, ut locuti sunt.

17. Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

17. Et promoverunt castra filii Moab et cum eis quinque milia filiorum Assyriae et castra constituerunt in convalle et praeoccupaverunt aquas et fontes aquarum filiorum Israel.

18. Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreæi golemo mnoštvo.

18. Et ascenderunt filii Ammon et filii Esau et castra constituerunt in montana contra Dothain. Et miserunt ex eis ad austrum et orientem contra Egrebel, quae est iuxta Chus, quae est ad rivum Mochmur. Et reliqua militia Assyriorum castra constituerunt in campo et operuerunt omnem faciem terrae; et tabernacula et impedimenta eorum constituerunt in turba multa, et erant in multitudinem magnam valde.

19. Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaæi.

19. Et filii Israel clamaverunt ad Dominum Deum suum, quoniam minorabatur spiritus eorum, quoniam circumdederant eos omnes inimici eorum, et non poterant effugere de medio eorum.

20. Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima,

20. Et manserunt in circuitu eorum omnia castra Assyriae, pedites et quadrigae et equites eorum per dies triginta quattuor. Et deficiebant omnibus inhabitantibus Betuliam omnia vasa aquarum eorum,

21. a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piæe davala na mjeru.

21. et cisternae eorum evacuabantur, et non habebant quod biberent in satietatem aquam unam diem, quoniam in mensura dabant eis bibere.

22. Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladiæi padali u nesvijest od žeðe: ležali su po gradskim trgovima ili u kuæama, nisu više imali snage.

22. Et anxiati sunt infantes eorum, et mulieres et iuvenes deficiebant a siti et cadebant in plateis civitatis et in transitu portarum, et non erat virtus adhuc in eis.

23. Tada sav narod, mladiæi, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravljaèima i povikaše i rekoše pred svim starješinama:

23. Et collegit se omnis populus ad Oziam et ad principes civitatis, iuvenes et mulieres et infantes, et clamaverunt voce magna et dixerunt coram omnibus senioribus:

24. "Neka Bog sudi izmeðu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poèinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.

24. “Iudicet Deus inter vos et nos, quoniam fecistis in nobis iniquitatem magnam non loquentes pacifica cum filiis Assyriae.

25. Sad nam nema više pomoæi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeðe i posvemašnje iscrpljenosti.

25. Et nunc non est qui nos adiuvet, sed vendidit nos Deus in manus eorum, ut prosterneremur ante eos in siti et perditione magna.

26. A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaèki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove.

26. Et nunc convocate eos et tradite civitatem totam in captivitatem populo Holofernis et omni virtuti eius.

27. Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, doduše, njihovi robovi, ali æemo saèuvati živote i neæemo roðenim oèima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu.

27. Melius est enim nos fieri illis in rapinam; erimus enim eis in servos et ancillas, et vivet anima nostra, et non videbimus mortem infantium nostrorum in oculis nostris et mulieres et filios nostros deficientes in animabus suis.

28. U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali."

28. Contestamur vobis caelum et terram et Deum eorum et Dominum patrum nostrorum, qui ulciscitur in nos secundum peccata nostra et secundum peccata patrum nostrorum, ut non faciat secundum verba haec in hac die”.

29. Usred zbora nasta sveopæi plaè i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu.

29. Et factus est fletus magnus in medio ecclesiae omnium unanimiter, et clamaverunt ad Dominum Deum voce magna.

30. Ozija im upravi rijeè: "Budite hrabri, braæo, ustrajmo još pet dana, za kojih æe Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas neæe napustiti zauvijek.

30. Et dixit ad eos Ozias: “Aequo animo estote, fratres, et sustineamus adhuc dies quinque, in quibus convertet Dominus Deus noster misericordiam suam super nos; non enim derelinquet nos in consummationem.

31. Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvršit æu što tražite."

31. Si autem transierint isti quinque dies, et non fuerit super nos adiutorium, faciam secundum verba vestra”.

32. Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni.

32. Et dispersit plebem unumquemque in castra sua, et super muros et turres civitatis abierunt, et mulieres et filios in domus suas dimiserunt; et erant in magna humilitate valde.