Evanðelje po Marku, 12

1. I uze im zboriti u prispodobama: Èovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

1. Et coepit illis in parabolis loqui: “Vineam pastinavit ho mo et circumdedit saepem et fodit lacum et aedificavit turrim et locavit eam agricolis et peregre profectus est.

2. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.

2. Et misit ad agricolas in tempore servum, ut ab agricolis acciperet de fructu vineae;

3. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.

3. qui apprehensum eum caeciderunt et dimiserunt vacuum.

4. I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.

4. Et iterum misit ad illos alium servum; et illum in capite vulneraverunt et contumeliis affecerunt.

5. Treæega takoðer posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše."

5. Et alium misit, et illum occiderunt, et plures alios, quosdam caedentes, alios vero occidentes.

6. "Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleæi: 'Poštovat æe sina moga.'

6. Adhuc unum habebat, filium dilectum. Misit illum ad eos novissimum dicens: “Reverebuntur filium meum”.

7. Ali ti vinogradari meðu sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština æe biti naša.'

7. Coloni autem illi dixerunt ad invicem: “Hic est heres. Venite, occidamus eum, et nostra erit hereditas”.

8. I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."

8. Et apprehendentes eum occiderunt et eiecerunt extra vineam.

9. "Što li æe uèiniti gospodar vinograda? Doæi æe i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

9. Quid ergo faciet dominus vineae? Veniet et perdet colonos et dabit vineam aliis.

10. Niste li èitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.

10. Nec Scripturam hanc legistis: “Lapidem quem reprobaverunt aedificantes, hic factus est in caput anguli;

11. Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim!"

11. a Domino factum est istud et est mirabile in oculis nostris”?”.

12. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

12. Et quaerebant eum tenere et timuerunt turbam; cognoverunt enim quoniam ad eos parabolam hanc dixerit. Et relicto eo abierunt.

13. I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rijeèi.

13. Et mittunt ad eum quosdam ex pharisaeis et herodianis, ut eum caperent in verbo.

14. Oni doðu i kažu mu: "Uèitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"

14. Qui venientes dicunt ei: “Magister, scimus quia verax es et non curas quemquam; nec enim vides in faciem hominum, sed in veritate viam Dei doces. Licet dare tributum Caesari an non? Dabimus an non dabimus?”.

15. A on im reèe proziruæi njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!"

15. Qui sciens versutiam eorum ait illis: “Quid me tentatis? Afferte mihi denarium, ut videam”.

16. Oni doniješe. I reèe im: "Èija je ovo slika i natpis?" A oni æe mu: "Carev."

16. At illi attulerunt. Et ait illis: “Cuius est imago haec et inscriptio?”. Illi autem dixerunt ei: “Caesaris”.

17. A Isus im reèe: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se.

17. Iesus autem dixit illis: “Quae sunt Caesaris, reddite Caesari et, quae sunt Dei, Deo”. Et mirabantur super eo.

18. Doðu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaju ga:

18. Et veniunt ad eum sadducaei, qui dicunt resurrectionem non esse, et interrogabant eum dicentes:

19. "Uèitelju, Mojsije nam napisa: Umre li èiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

19. “Magister, Moyses nobis scripsit, ut si cuius frater mortuus fuerit et reliquerit uxorem et filium non reliquerit, accipiat frater eius uxorem et resuscitet semen fratri suo.

20. Sedmero braæe bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.

20. Septem fratres erant: et primus accepit uxorem et moriens non reliquit semen;

21. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treæi jednako tako.

21. et secundus accepit eam et mortuus est, non relicto semine; et tertius similiter;

22. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.

22. et septem non reliquerunt semen. Novissima omnium defuncta est et mulier.

23. Komu æe biti žena o uskrsnuæu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu."

23. In resurrectione, cum resurrexerint, cuius de his erit uxor? Septem enim habuerunt eam uxorem”.

24. Reèe im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?

24. Ait illis Iesus: “Non ideo erratis, quia non scitis Scripturas neque virtutem Dei?

25. Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebesima.

25. Cum enim a mortuis resurrexerint, neque nubent neque nubentur, sed sunt sicut angeli in caelis.

26. A što se tièe mrtvih, da ustaju, niste li èitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reèe Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?

26. De mortuis autem quod resurgant, non legistis in libro Moysis super rubum, quomodo dixerit illi Deus inquiens: “Ego sum Deus Abraham et Deus Isaac et Deus Iacob”?

27. Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate."

27. Non est Deus mortuorum sed vivorum! Multum erratis”.

28. Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?"

28. Et accessit unus de scribis, qui audierat illos conquirentes, videns quoniam bene illis responderit, interrogavit eum: “Quod est primum omnium mandatum?”.

29. Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.

29. Iesus respondit: “Primum est: “Audi, Israel: Dominus Deus noster Dominus unus est,

30. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"

30. et diliges Dominum Deum tuum ex toto corde tuo et ex tota anima tua et ex tota mente tua et ex tota virtute tua”.

31. "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veæe od tih."

31. Secundum est illud: “Diliges proximum tuum tamquam teipsum”. Maius horum aliud mandatum non est”.

32. Nato æe mu pismoznanac: "Dobro, uèitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.

32. Et ait illi scriba: “Bene, Magister, in veritate dixisti: “Unus est, et non est alius praeter eum;

33. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve."

33. et diligere eum ex toto corde et ex toto intellectu et ex tota fortitudine” et: “Diligere proximum tamquam seipsum” maius est omnibus holocautomatibus et sacrificiis”.

34. Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reèe mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuðivao pitati ga.

34. Et Iesus videns quod sapienter respondisset, dixit illi: “Non es longe a regno Dei”. Et nemo iam audebat eum interrogare.

35. A nauèavajuæi u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?

35. Et respondens Iesus dicebat docens in templo: “Quomodo dicunt scribae Christum filium esse David?

36. A sam David reèe u Duhu Svetome: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

36. Ipse David dixit in Spiritu Sancto: “Dixit Dominus Domino meo: Sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos sub pedibus tuis”.

37. Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao.

37. Ipse David dicit eum Dominum, et unde est filius eius?”. Et multa turba eum libenter audiebat.

38. A on im u pouci svojoj govoraše: "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,

38. Et dicebat in doctrina sua: “Cavete a scribis, qui volunt in stolis ambulare et salutari in foro

39. prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama;

39. et in primis cathedris sedere in synagogis et primos discubitus in cenis;

40. proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda!"

40. qui devorant domos viduarum et ostentant prolixas orationes. Hi accipient amplius iudicium”.

41. Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.

41. Et sedens contra gazophylacium aspiciebat quomodo turba iactaret aes in gazophylacium; et multi divites iactabant multa.

42. Doðe i neka siromašna udovica i baci dva novèiæa, to jest jedan kvadrant.

42. Et cum venisset una vidua pauper, misit duo minuta, quod est quadrans.

43. Tada dozove svoje uèenike i reèe im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.

43. Et convocans discipulos suos ait illis: “Amen dico vobis: Vidua haec pauper plus omnibus misit, qui miserunt in gazophylacium:

44. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."

44. Omnes enim ex eo, quod abundabat illis, miserunt; haec vero de penuria sua omnia, quae habuit, misit, totum victum suum”.