Druga poslanica Korinæanima, 1
1. Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.
1. Paulus, apostolus Christi Iesu per voluntatem Dei, et Timo theus frater ecclesiae Dei, quae est Corinthi, cum sanctis omnibus, qui sunt in universa Achaia:
2. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
2. gratia vobis et pax a Deo Patre nostro et Domino Iesu Christo.
3. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrða i Bog svake utjehe!
3. Benedictus Deus et Pater Domini nostri Iesu Christi, Pater misericordiarum et Deus totius consolationis,
4. On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.
4. qui consolatur nos in omni tribulatione nostra, ut possimus et ipsi consolari eos, qui in omni pressura sunt, per exhortationem, qua exhortamur et ipsi a Deo;
5. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.
5. quoniam, sicut abundant passiones Christi in nobis, ita per Christum abundat et consolatio nostra.
6. Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.
6. Sive autem tribulamur, pro vestra exhortatione et salute; sive exhortamur, pro vestra exhortatione, quae operatur in tolerantia earundem passionum, quas et nos patimur.
7. I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajednièari patnja tako ste i utjehe.
7. Et spes nostra firma pro vobis, scientes quoniam, sicut socii passionum estis, sic eritis et consolationis.
8. Ne bismo doista htjeli, braæo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereæeni te smo veæ strepili i za život.
8. Non enim volumus ignorare vos, fratres, de tribulatione nostra, quae facta est in Asia, quoniam supra modum gravati sumus supra virtutem, ita ut taederet nos etiam vivere;
9. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.
9. sed ipsi in nobis ipsis responsum mortis habuimus, ut non simus fidentes in nobis sed in Deo, qui suscitat mortuos:
10. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit æe nas; u njega se uzdamo, on æe nas i dalje izbavljati.
10. qui de tanta morte eripuit nos et eruet, in quem speramus, et adhuc eripiet;
11. A i vi æete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.
11. adiuvantibus et vobis in oratione pro nobis, ut propter eam, quae ex multis personis in nos est, donationem, per multos gratiae agantur pro nobis.
12. A ovo je naša slava: svjedoèansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.
12. Nam gloria nostra haec est, testimonium conscientiae nostrae, quod in simplicitate et sinceritate Dei et non in sapientia carnali, sed in gratia Dei conversati sumus in mundo, abundantius autem ad vos.
13. Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što èitate i razumijete; a nadam se da æete i do kraja razumjeti,
13. Non enim alia scribimus vobis quam quae legitis aut etiam cognoscitis; spero autem quod usque in finem cognoscetis,
14. kao što nas djelomièno i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.
14. sicut et cognovistis nos ex parte, quia gloria vestra sumus, sicut et vos nostra in die Domini nostri Iesu.
15. U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doæi k vama
15. Et hac confidentia volui prius venire ad vos, ut secundam gratiam haberetis,
16. i preko vas prijeæi u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.
16. et per vos transire in Macedoniam et iterum a Macedonia venire ad vos et a vobis deduci in Iudaeam.
17. Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"?
17. Cum hoc ergo voluissem, numquid levitate usus sum? Aut, quae cogito, secundum carnem cogito, ut sit apud me “Est, est” et “Non, non”?
18. Bog je svjedok: naša rijeè vama nije "Da!" i "Ne!"
18. Fidelis autem Deus, quia sermo noster, qui fit apud vos, non est “Est” et “Non”!
19. jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!".
19. Dei enim Filius Iesus Christus, qui in vobis per nos praedicatus est, per me et Silvanum et Timotheum, non fuit “Est” et “Non”, sed “Est” in illo fuit.
20. Doista, sva obeæanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu!
20. Quotquot enim promissiones Dei sunt, in illo “Est”; ideo et per ipsum “Amen” Deo ad gloriam per nos.
21. A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrðuje za Krista; on nas i pomaza,
21. Qui autem confirmat nos vobiscum in Christum et qui unxit nos, Deus,
22. on nas i zapeèati i u srca naša dade zalog - Duha.
22. et qui signavit nos et dedit arrabonem Spiritus in cordibus nostris.
23. A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.
23. Ego autem testem Deum invoco in animam meam, quod parcens vobis non veni ultra Corinthum.
24. Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.
24. Non quia dominamur fidei vestrae, sed adiutores sumus gaudii vestri, nam fide stetistis.
