Druga knjiga o Makabejcima, 2
1. U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je veæ spomenuto,
1. Invenitur autem in descriptio nibus quod Ieremias propheta iussit eos ignem accipere, qui transmigrabant, ut significatum est,
2. i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporuèio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove.
2. et ut mandavit propheta transmigratis dans illis legem, ne obliviscerentur praecepta Domini et ut non exerrarent mentibus videntes simulacra aurea et argentea et ornamenta eorum.
3. Takvim i sliènim rijeèima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca.
3. Et alia huiusmodi dicens hortabatur, ne legem amoverent a corde suo.
4. U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuæu sa sobom ponio Šator i Kovèeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu.
4. Erat autem in ipsa scriptura quomodo tabernaculum et arcam iussit propheta, divino responso ad se facto, comitari secum, usquequo exiit in montem, in quo Moyses ascendit et vidit Dei hereditatem.
5. Stigavši onamo, Jeremija naðe stan u peæini, unese u nj Šator i Kovèeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi.
5. Et veniens Ieremias invenit domum speluncae; et tabernaculum et arcam et altare incensi intulit illuc et ostium obstruxit.
6. Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da oznaèe put, ali ga nisu mogli naæi.
6. Et accesserunt quidam ex his, qui simul sequebantur, ut notarent viam, et non potuerunt invenire.
7. Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit æe nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.
7. Ut autem cognovit Ieremias, culpans illos dixit quod ignotus erit locus, donec congreget Deus congregationem populi et misericordia fiat;
8. Tada æe Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet æe se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude velièanstveno posveæen."
8. et tunc Dominus ostendet haec, et apparebit maiestas Domini, et nubes erit, sicut et sub Moyse manifestabatur, sicut et Salomon petiit, ut locus sanctificaretur magnifice.
9. Tu se takoðer pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrošæu, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama.
9. Manifestabatur autem et ut sapientiam habens obtulit sacrificium dedicationis et consummationis templi.
10. Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siðe oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve.
10. Sicut et Moyses orabat ad Dominum, et descendit ignis de caelo et consumpsit sacrificia, sic et Salomon oravit, et descendit ignis de caelo et consumpsit holocausta.
11. Mojsije bijaše rekao: "Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena."
11. Et dixit Moyses: “Eo quod non sit comestum, quod erat pro peccato, consumptum est”.
12. Tako je i Salomon svetkovao osam dana.
12. Similiter et Salomon octo dies celebravit.
13. O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i još kako je on, sastavljajuæi knjižnicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva.
13. Inferebantur autem in descriptionibus et commentariis secundum Nehemiam haec eadem, et ut construens bibliothecam congregavit libros de regibus et prophetis et libros David et epistulas regum de donariis.
14. Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u našim rukama.
14. Similiter autem et Iudas ea, quae deciderant per bellum, quod nobis acciderat, congregavit omnia, et sunt apud nos.
15. Ako vam, dakle, trebaju, pošaljite nam glasnike da vam ih donesu.
15. Si ergo desideratis haec, mittite, qui perferant vobis.
16. Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati oèišæenje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete.
16. Acturi itaque purificationem, scripsimus vobis; bene ergo facietis, si egeritis hos dies.
17. Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, sveæeništvo i Svetište - pa æe nam se Bog, kako se nadamo
17. Deus autem, qui liberavit universum populum suum et reddidit hereditatem omnibus et regnum et sacerdotium et sanctificationem,
18. jer je Zakonom obeæao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oèistio mjesto.
18. sicut promisit in lege. Speramus enim in Deo quod cito nostri miserebitur et congregabit de sub caelo in locum sanctum; eripuit enim nos de magnis periculis et locum purgavit.
19. Povijest Jude Makabeja i njegove braæe, oèišæenje velikog Hrama, obnovu žrtvenika;
19. De Iuda vero Maccabaeo et fratribus eius et de templi magni purificatione et de arae dedicatione,
20. zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora;
20. sed et de proeliis, quae pertinent ad Antiochum Epiphanem et filium eius Eupatorem,
21. nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg;
21. et de illuminationibus, quae de caelo factae sunt ad eos, qui generose pro Iudaismo fortiter fecerunt, ita ut universam regionem, cum pauci essent, vindicarent et barbaram multitudinem fugarent
22. zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuæe, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošæu;
22. et famosissimum in toto orbe templum recuperarent et civitatem liberarent et leges, quae futurum erat ut abolerentur, restituerentur, Domino cum omni clementia propitio facto illis,
23. sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi æemo pokušati da zbijemo u jedno djelo.
23. quae omnia ab Iasone Cyrenaeo quinque libris declarata sunt, tentavimus nos uno volumine breviare.
24. S obzirom na obilje brojeva i na teškoæu na koju, zbog opsežnosti graðe, nailaze oni koji se upuštaju u povijesna izlaganja,
24. Considerantes enim multitudinem numerorum et difficultatem, quae adest volentibus aggredi narrationes historiarum propter multitudinem rerum,
25. nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele èitati, lako štivo onima koji bi te èinjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist.
25. curavimus volentibus quidem legere, ut esset animi oblectatio, studiosis vero, ut facilius possint memoriae commendare, omnibus autem legentibus utilitas conferatur.
26. Nama koji smo se latili muènog posla skraæivanja ono nije laka zadaæa nego rad koji stoji znoja i bdjenja.
26. Et nobis quidem ipsis, qui hoc opus breviandi causa suscepimus, non facilem laborem, immo vero negotium plenum vigiliarum et sudoris assumpsimus.
27. Ali kao što nije lako onome koji prireðuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi æemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj muèni posao.
27. Sicut praeparanti convivium et quaerenti aliorum utilitatem non facile est, tamen propter multorum gratiam libenter laborem sustinebimus,
28. Prepuštajuæi povjesnièaru brigu da podrobno opisuje svaki dogaðaj, mi æemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz.
28. accurate quidem de singulis elaborare auctori concedentes, ipsi autem persequi datam formam brevitati studentes.
29. Kao što se graditelj nove kuæe mora pobrinuti za èitavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu.
29. Sicut enim novae domus architecto de universa structura curandum est, ei vero, qui inurere et pingere curat, quae apta sunt ad ornatum exquirenda sunt, ita aestimo et in nobis.
30. Udubiti se u stvar, istraživati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dužnost pisca povijesti.
30. Inire quidem et deambulacrum facere verborum et curiosius partes singulas quasque disquirere historiae congruit auctori;
31. A onomu koji sažima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, kloneæi se iscrpne povijesti.
31. brevitatem vero dictionis sectari et exsecutionem rerum vitare brevianti concedendum est.
32. Poènimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvlaèiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.
32. Hinc ergo narrationem incipiemus, praedictis tantulo subiuncto; stultum etenim est ante historiam efffluere, ipsam autem historiam concidere.
