Djela apostolska, 23

1. Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."

1. Intendens autem concilium Paulus ait: “Viri fratres, ego omni conscientia bona conversatus sum ante Deum usque in hodiernum diem”.

2. Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.

2. Princeps autem sacerdotum Ananias praecepit astantibus sibi percutere os eius.

3. Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?"

3. Tunc Paulus ad eum dixit: “Percutiet te Deus, paries dealbate! Et tu sedes iudicans me secundum legem et contra legem iubes me percuti?”.

4. Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?"

4. Et, qui astabant, dixerunt: “Summum sacerdotem Dei maledicis?”.

5. Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."

5. Dixit autem Paulus: “Nesciebam, fratres, quia princeps est sacerdotum; scriptum est enim: “Principem populi tui non maledices””.

6. Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih."

6. Sciens autem Paulus quia una pars esset sadducaeorum, et altera pharisaeorum, exclamabat in concilio: “Viri fratres, ego pharisaeus sum, filius pharisaeorum; de spe et resurrectione mortuorum ego iudicor”.

7. Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.

7. Et cum haec diceret, facta est dissensio inter pharisaeos et sadducaeos; et divisa est multitudo.

8. Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.

8. Sadducaei enim dicunt non esse resurrectionem neque angelum neque spiritum; pharisaei autem utrumque confitentur.

9. Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?"

9. Factus est autem clamor magnus; et surgentes scribae quidam partis pharisaeorum pugnabant dicentes: “Nihil mali invenimus in homine isto: quod si spiritus locutus est ei aut angelus”;

10. Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.

10. et cum magna dissensio facta esset, timens tribunus ne discerperetur Paulus ab ipsis, iussit milites descendere, ut raperent eum de medio eorum ac deducerent in castra.

11. Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!"

11. Sequenti autem nocte, assistens ei Dominus ait: “Constans esto! Sicut enim testificatus es, quae sunt de me, in Ierusalem, sic te oportet et Romae testificari”.

12. Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

12. Facta autem die, faciebant concursum Iudaei et devoverunt se dicentes neque manducaturos neque bibituros, donec occiderent Paulum.

13. Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

13. Erant autem plus quam quadraginta, qui hanc coniurationem fecerant;

14. Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

14. qui accedentes ad principes sacerdotum et seniores dixerunt: “Devotione devovimus nos nihil gustaturos, donec occidamus Paulum.

15. Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi."

15. Nunc ergo vos notum facite tribuno cum concilio, ut producat illum ad vos, tamquam aliquid certius cognituri de eo; nos vero, priusquam appropiet, parati sumus interficere illum”.

16. Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu.

16. Quod cum audisset filius sororis Pauli insidias, venit et intravit in castra nuntiavitque Paulo.

17. Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti."

17. Vocans autem Paulus ad se unum ex centurionibus ait: “Adulescentem hunc perduc ad tribunum, habet enim aliquid indicare illi”.

18. On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi."

18. Et ille quidem assumens eum duxit ad tribunum et ait: “Vinctus Paulus vocans rogavit me hunc adulescentem perducere ad te, habentem aliquid loqui tibi”.

19. Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?"

19. Apprehendens autem tribunus manum illius, secessit cum eo seorsum et interrogabat: “Quid est, quod habes indicare mihi?”.

20. "Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu.

20. Ille autem dixit: “Iudaei constituerunt rogare te, ut crastina die Paulum producas in concilium, quasi aliquid certius inquisiturum sit de illo.

21. Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu."

21. Tu ergo ne credideris illis; insidiantur enim ei ex eis viri amplius quadraginta, qui se devoverunt non manducare neque bibere, donec interficiant eum; et nunc parati sunt exspectantes promissum tuum”.

22. Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."

22. Tribunus igitur dimisit adulescentem praecipiens, ne cui eloqueretur quoniam “haec nota mihi fecisti”.

23. Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju.

23. Et vocatis duobus centurionibus, dixit: “Parate milites ducentos, ut eant usque Caesaream, et equites septuaginta et lancearios ducentos, a tertia hora noctis,

24. Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."

24. et iumenta praeparate”, ut imponentes Paulum salvum perducerent ad Felicem praesidem,

25. Napisa i pismo ovoga sadržaja:

25. scribens epistulam habentem formam hanc:

26. "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

26. “Claudius Lysias optimo praesidi Felici salutem.

27. Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

27. Virum hunc comprehensum a Iudaeis et incipientem interfici ab eis, superveniens cum exercitu eripui, cognito quia Romanus est.

28. Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe.

28. Volensque scire causam, propter quam accusabant illum, deduxi in concilium eorum;

29. Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.

29. quem inveni accusari de quaestionibus legis ipsorum, nihil vero dignum morte aut vinculis habentem crimen.

30. Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."

30. Et cum mihi perlatum esset de insidiis, quae in virum pararentur, confestim misi ad te denuntians et accusatoribus, ut dicant adversum eum apud te”.

31. Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu.

31. Milites ergo, secundum praeceptum sibi assumentes Paulum, duxerunt per noctem in Antipatridem;

32. Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.

32. et postera die, dimissis equitibus, ut abirent cum eo, reversi sunt ad castra.

33. Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.

33. Qui cum venissent Caesaream et tradidissent epistulam praesidi, statuerunt ante illum et Paulum.

34. Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:

34. Cum legisset autem et interrogasset de qua provincia esset, et cognoscens quia de Cilicia:

35. "Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.

35. “Audiam te, inquit, cum et accusatores tui venerint”; iussitque in praetorio Herodis custodiri eum.