Daniel, 4

1. Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi,

1. Ego Nabuchodonosor quietus eram in domo mea et florens in palatio meo;

2. kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.

2. somnium vidi, quod perterruit me, et cogitationes in stratu meo et visiones capitis mei conturbaverunt me.

3. I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi.

3. Et per me propositum est decretum, ut introducerentur in conspectu meo cuncti sapientes Babylonis, ut solutionem somnii indicarent mihi.

4. Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje.

4. Tunc ingrediebantur harioli, magi, Chaldaei et haruspices; et somnium narravi in conspectu eorum, et solutionem eius non indicaverunt mihi;

5. Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

5. donec denique ingressus est in conspectu meo Daniel, cui nomen Baltassar secundum nomen dei mei et qui habet spiritum deorum sanctorum in semetipso. Et somnium coram ipso locutus sum:

6. "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje.

6. Baltassar, princeps hariolorum, quem ego scio quod spiritum deorum sanctorum habeas in te, et omne sacramentum non est impossibile tibi, visiones somnii mei, quas vidi, et solutionem eius narra.

7. Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

7. Visio capitis mei in cubili meo: Videbam, et ecce arbor in medio terrae, et altitudo eius nimia.

8. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.

8. Magna arbor et fortis, et proceritas eius contingens caelum; aspectus illius erat usque ad terminos universae terrae.

9. Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

9. Folia eius pulcherrima, et fructus eius nimius, et esca universorum in ea. Subter eam habitabant bestiae agri, et in ramis eius conversabantur volucres caeli, et ex ea vescebatur omnis caro.

10. Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,

10. Videbam in visione capitis mei super stratum meum, et ecce vigil et sanctus de caelo descendit.

11. silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

11. Clamavit fortiter et sic ait: “Succidite arborem et praecidite ramos eius, excutite folia eius et dispergite fructus eius. Fugiant bestiae de sub ea, et volucres de ramis eius.

12. U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!

12. Verumtamen germen radicum eius in terra sinite et in vinculo ferreo et aereo in herbis agri, et rore caeli tingatur, et cum feris pars eius in herba terrae.

13. Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim!

13. Cor eius ab humano commutetur, et cor ferae detur ei, et septem tempora mutentur super eum.

14. Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'

14. In sententia vigilum decretum est, et sermo sanctorum petitio, ut cognoscant viventes quoniam dominatur Excelsus in regno hominum et, cuicumque voluerit, dabit illud et humillimum hominem constituet super eo”.

15. Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

15. Hoc somnium vidi ego rex Nabuchodonosor. Tu ergo, Baltassar, interpretationem narra, quia omnes sapientes regni mei non queunt solutionem edicere mihi; tu autem potes, quia spiritus deorum sanctorum in te est”.

16. Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima!

16. Tunc Daniel, cuius nomen Baltassar, obstupuit quasi una hora, et cogitationes eius conturbabant eum. Respondens autem rex ait: “Baltassar, somnium et interpretatio eius non conturbent te”. Respondit Baltassar et dixit: “Domine mi, somnium his, qui te oderunt, et interpretatio eius hostibus tuis sit.

17. Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,

17. Arborem, quam vidisti sublimem atque robustam, cuius altitudo pertingit ad caelum, et aspectus illius in omnem terram,

18. krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:

18. et rami eius pulcherrimi, et fructus eius nimius, et esca omnium in ea, subter eam habitantes bestiae agri, et in ramis eius commorantes aves caeli,

19. to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

19. tu es, rex, qui magnificatus es et invaluisti, et magnitudo tua crevit et pervenit usque ad caelum, et potestas tua in terminos terrae.

20. A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' -

20. Quod autem vidit rex vigilem et sanctum descendere de caelo et dicere: “Succidite arborem et dissipate illam; attamen germen radicum eius in terra dimittite, et vinculo ferreo et aereo in herbis agri, et rore caeli conspergatur, et cum feris sit pars eius, donec septem tempora mutentur super eum”,

21. ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju:

21. haec est interpretatio, rex, et sententia Altissimi, quae pervenit super dominum meum regem:

22. Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

22. et eicient te ab hominibus, et cum bestiis feris erit habitatio tua, et fenum ut boves comedes et rore caeli infunderis; septem quoque tempora mutabuntur super te, donec scias quod dominetur Excelsus super regnum hominum et, cuicumque voluerit, det illud.

23. A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.

23. Quod autem praeceperunt, ut relinqueretur germen radicum eius, id est arboris, regnum tuum tibi manebit, postquam cognoveris potestatem caeli.

24. Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa."

24. Quam ob rem, rex, consilium meum placeat tibi, et peccata tua eleemosynis redime et iniquitates tuas misericordiis pauperum; sic longitudo erit prosperitati tuae”.

25. Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

25. Omnia haec venerunt super Nabuchodonosor regem.

26. Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom,

26. Post finem mensium duodecim in palatio regni Babylonis deambulabat;

27. kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?"

27. responditque rex et ait: “Nonne haec est Babylon magna, quam ego aedificavi in domum regni, in robore fortitudinis meae et in gloria decoris mei?”.

28. Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

28. Cum adhuc sermo esset in ore regis, vox de caelo ruit: “Tibi dicitur, Nabuchodonosor rex: Regnum tuum transiit a te,

29. bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe."

29. et ab hominibus te eicient, et cum bestiis feris erit habitatio tua: fenum quasi boves comedes; et septem tempora mutabuntur super te, donec scias quod dominetur Excelsus in regno hominum et, cuicumque voluerit, det illud”.

30. I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže.

30. Eadem hora sermo completus est super Nabuchodonosor, et ex hominibus abiectus est et fenum ut boves comedit, et rore caeli corpus eius infectum est, donec capilli eius in similitudinem aquilarum crescerent, et ungues eius quasi avium.

31. "Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

31. “Igitur post finem dierum ego Nabuchodonosor oculos meos ad caelum levavi, et sensus meus redditus est mihi, et Altissimo benedixi et Viventem in sempiternum laudavi et glorificavi, quia potestas eius potestas sempiterna, et regnum eius in generationem et generationem;

32. Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

32. et omnes habitatores terrae apud eum in nihilum reputati sunt: iuxta voluntatem enim suam facit tam in virtutibus caeli quam in habitatoribus terrae, et non est qui resistat manui eius et dicat ei: “Quid facis?”.

33. U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste.

33. In ipso tempore sensus meus reversus est ad me, et ad honorem regni mei maiestas mea et splendor meus reversa sunt ad me; et optimates mei et magistratus mei requisierunt me, et in regno meo constitutus sum, et magnificentia amplior addita est mihi.

34. Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."

34. Nunc igitur ego Nabuchodonosor laudo et magnifico et glorifico Regem caeli, quia omnia opera eius veritas, et viae eius iudicium, et gradientes in superbia potest humiliare”.