Psalms, 22
1. A Psalm of David. The Lord directs me, and nothing will be lacking to me.
1. Zborovoði. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov.
2. He has settled me here, in a place of pasture. He has led me out to the water of refreshment.
2. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
3. He has converted my soul. He has led me away on the paths of justice, for the sake of his name.
3. Bože moj, vièem danju, al'ne odvraæaš; noæu vapijem i nema mi poèinka.
4. For, even if I should walk in the midst of the shadow of death, I will fear no evils. For you are with me. Your rod and your staff, they have given me consolation.
4. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
5. You have prepared a table in my sight, opposite those who trouble me. You have anointed my head with oil, and my cup, which inebriates me, how brilliant it is!
5. U tebe se oèevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
6. And your mercy will follow me all the days of my life, and so may I dwell in the house of the Lord for length of days.
6. k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
7.
7. A ja, crv sam, a ne èovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
8.
8. Koji me vode, podruguju se meni, razvlaèe usne, mašu glavom:
9.
9. "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
10.
10. Iz krila majèina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
11.
11. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majèina ti si Bog moj.
12.
12. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
13.
13. Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
14.
14. Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i rièe.
15.
15. Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
16.
16. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
17.
17. Opkolio me èopor pasa, rulje me zloèinaèke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
18.
18. sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
19.
19. Haljine moje dijele meðu sobom i kocku bacaju za odjeæu moju.
20.
20. Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoæ!
21.
21. Dušu moju istrgni maèu, iz šapa pasjih život moj.
22.
22. Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23.
23. A sada, braæi æu svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit æu te usred zbora.
24.
24. "Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25.
25. Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je èuo."
26.
26. Zato æu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
27.
27. Siromasi æe jesti i nasitit æe se, hvalit æe Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
28.
28. Spomenut æe se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim æe n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
29.
29. Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
30.
30. Njemu æe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja æe duša za njega živjeti,
31.
31. njemu æe služiti potomstvo moje. O Gospodu æe se pripovijedat'
32.
32. slijedeæem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu buduæem: "Ovo uèini Jahve!"
