Encontrados 47 resultados para: uništiti

  • Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio. (Knjiga Postanka 8, 21)

  • Držat æu se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neæe uništiti živa biæa niti æe ikad više potop zemlju opustošiti." (Knjiga Postanka 9, 11)

  • Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? (Knjiga Postanka 18, 24)

  • Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 28)

  • "Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." (Knjiga Postanka 18, 31)

  • "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 32)

  • Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. (Knjiga Postanka 19, 14)

  • "Udaljite se od te zajednice; u tili æu je èas uništiti!" Oni padoše nièice. (Knjiga Brojeva 17, 10)

  • Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèiš ovaj narod, potpuno æu uništiti njegove gradove." (Knjiga Brojeva 21, 2)

  • Malo æe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i neæeš ih moæi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. (Ponovljeni zakon 7, 22)

  • Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. (Ponovljeni zakon 9, 8)

  • I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. (Ponovljeni zakon 9, 20)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina