Encontrados 77 resultados para: sramotu

  • Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. (Jeremija 24, 9)

  • jer u Izraelu poèiniše sramotu èineæi preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreæi u moje ime lažne rijeèi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rijeè je Jahvina!" (Jeremija 29, 23)

  • Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'" (Jeremija 31, 19)

  • Narodi èuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotièe i obojica padaju. (Jeremija 46, 12)

  • 'Stidjeli smo se slušajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuðinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' (Jeremija 51, 51)

  • Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! (Tužaljke 5, 1)

  • Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. (Baruh 6, 47)

  • Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. (Baruh 6, 71)

  • Da, bit æeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajuæi gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! (Ezekiel 5, 15)

  • Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, (Ezekiel 16, 36)

  • evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. (Ezekiel 16, 37)

  • Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izaðoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. (Ezekiel 16, 52)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina