Encontrados 381 resultados para: rub

  • Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! (Knjiga Postanka 48, 5)

  • Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, (Knjiga Postanka 49, 3)

  • Ruben, Šimun, Levi i Juda; (Knjiga Izlaska 1, 2)

  • Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. (Knjiga Izlaska 6, 14)

  • Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili živinèe, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." (Knjiga Izlaska 19, 13)

  • A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. (Knjiga Izlaska 19, 16)

  • Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. (Knjiga Izlaska 19, 19)

  • Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. (Knjiga Izlaska 20, 18)

  • Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. (Knjiga Izlaska 25, 18)

  • Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim saèinjavaju jedan komad. (Knjiga Izlaska 25, 19)

  • Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. (Knjiga Izlaska 25, 20)

  • Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirilišta - izmeðu ona dva kerubina što su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva - saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." (Knjiga Izlaska 25, 22)


“Amar significa dar aos outros – especialmente a quem precisa e a quem sofre – o que de melhor temos em nós mesmos e de nós mesmos; e de dá-lo sorridentes e felizes, renunciando ao nosso egoísmo, à nossa alegria, ao nosso prazer e ao nosso orgulho”. São Padre Pio de Pietrelcina