Encontrados 56 resultados para: potomci Benjamina

  • Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji. (Knjiga o sucima 10, 9)

  • Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!" (Knjiga o sucima 20, 22)

  • i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u vaše ruke." (Knjiga o sucima 20, 28)

  • I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu. (Knjiga o sucima 20, 35)

  • Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istoènoj strani. (Knjiga o sucima 20, 43)

  • Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuæa ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuæe ljudi. (Knjiga o sucima 20, 45)

  • Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. (Knjiga o sucima 21, 6)

  • I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi. (Druga knjiga o Samuelu 2, 15)

  • Ta èetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu. (Druga knjiga o Samuelu 21, 22)

  • Našli su obilatu i dobru pašu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju. Buduæi da su ondje prije živjeli Hamovi potomci, (Prva knjiga Ljetopisa 4, 40)

  • To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i od ruke njegovih slugu. (Prva knjiga Ljetopisa 20, 8)

  • Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisuænicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, naðe trista tisuæa izabranih momaka za vojsku, viènih koplju i štitu. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 5)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina