Encontrados 1368 resultados para: kog

  • još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. (Knjiga Postanka 2, 5)

  • Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. (Knjiga Postanka 2, 7)

  • I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio. (Knjiga Postanka 2, 8)

  • Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, (Knjiga Postanka 2, 16)

  • Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. (Knjiga Postanka 3, 23)

  • Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. (Knjiga Postanka 3, 24)

  • Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." (Knjiga Postanka 4, 25)

  • A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. (Knjiga Postanka 6, 19)

  • Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. (Knjiga Postanka 7, 23)

  • spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neæe biti da uništi svako biæe. (Knjiga Postanka 9, 15)

  • U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." (Knjiga Postanka 9, 16)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)


“Imitemos o coração de Jesus, especialmente na dor, e assim nos conformaremos cada vez mais e mais com este coração divino para que, um dia, lá em cima no Céu, também nós possamos glorificar o Pai celeste ao lado daquele que tanto sofreu”. São Padre Pio de Pietrelcina