Encontrados 1616 resultados para: dno

  • A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. (Knjiga Postanka 38, 18)

  • Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od služinèadi nije bilo u kuæi, (Knjiga Postanka 39, 11)

  • zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. (Knjiga Postanka 39, 14)

  • Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. (Knjiga Postanka 41, 5)

  • Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. (Knjiga Postanka 41, 10)

  • Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. (Knjiga Postanka 41, 22)

  • Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." (Knjiga Postanka 42, 11)

  • Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." (Knjiga Postanka 42, 13)

  • Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!" (Knjiga Postanka 42, 16)

  • Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. (Knjiga Postanka 42, 32)

  • Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. (Knjiga Postanka 42, 33)

  • Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" (Knjiga Postanka 42, 34)


“Caminhe com alegria e com o coração o mais sincero e aberto que puder. E quando não conseguir manter esta santa alegria, ao menos não perca nunca o valor e a confiança em Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina