Encontrados 155 resultados para: Tvoji

  • Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" (Tužaljke 2, 16)

  • Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. (Ezekiel 13, 4)

  • A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moæan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? (Ezekiel 26, 17)

  • Tvoje meðe sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa naèiniše. (Ezekiel 27, 4)

  • Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti veslaèi, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! (Ezekiel 27, 8)

  • Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske laðe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! (Ezekiel 27, 9)

  • Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, laðari tvoji i krmilari, popravljaèi pukotina, mjenjaèi trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut æe na dno morsko na dan tvoga brodoloma! (Ezekiel 27, 27)

  • Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem pokošenima!' (Ezekiel 32, 21)

  • Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!' (Ezekiel 35, 9)

  • Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. (Daniel 3, 27)

  • Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju i kazat æu mu njegovo znaèenje. (Daniel 5, 17)

  • ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. (Daniel 5, 23)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina