Encontrados 4856 resultados para: Ovo
Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreæu na ovo mjesto te æe svima koji to èuju u ušima zazujati. (Jeremija 19, 3)
Zato što su me ostavili i otuðili ovo mjesto prinoseæi kad tuðim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; (Jeremija 19, 4)
Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. (Jeremija 19, 6)
Izjalovit æu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uèiniti da svi poginu od neprijateljskog maèa, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla æu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. (Jeremija 19, 7)
i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako æu razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lonèarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu æe se ukapati, jer inaèe neæe biti mjesta za ukapanje. (Jeremija 19, 11)
I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèišæene kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'" (Jeremija 19, 13)
Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: (Jeremija 19, 14)
"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest æu na ovaj grad i na sve njegove gradiæe sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajuæi rijeèi mojih.'" (Jeremija 19, 15)
Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti. (Jeremija 20, 4)
I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' (Jeremija 20, 5)
Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. (Jeremija 20, 8)
I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. (Jeremija 20, 9)