Encontrados 11 resultados para: Nikanora
Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junaène, prijatelje kraljeve. (Prva knjiga o Makabejcima 3, 38)
Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoða, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. (Prva knjiga o Makabejcima 7, 26)
Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na èelu od najmanje dvadeset tisuæa ljudi skupljenih od razlièitih naroda, da istrijebi sav židovski narod. Pridružio mu je Gorgiju, vojskovoðu od zanata, vješta bojnim poslovima. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 9)
Drugi pak prodaše sve što im je preostalo i zavapiše Gospodinu da ih izbavi od bezbožnoga Nikanora, koji ih je prodao još prije nego što je došlo do boja; (Druga knjiga o Makabejcima 8, 14)
Osim toga, naredi Eleazaru da im proèita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomoæu!" stao na èelo prvog odreda i napao Nikanora. (Druga knjiga o Makabejcima 8, 23)
On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga (Druga knjiga o Makabejcima 14, 12)
Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susreæe grublje nego što je obièavao te nasluti da ta hladnoæa nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 30)
Kad su se poslije boja veselo vraæali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 28)
pokaza im glavu zloèinaèkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 32)
Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luðaèka ruka. (Druga knjiga o Makabejcima 15, 33)
Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. (Djela apostolska 6, 5)
